Rev2 4043/2024 3.5.22.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4043/2024
10.12.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tanja Marković, advokat iz ..., protiv tuženih „Birostroj“ d.o.o., Beograd i „Novel IT Systems“ d.o.o. Novi Beograd, čiji je zajednički punomoćnik Đorđe Simić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknadi štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1888/24 od 13.06.2024. godine, u sednici održanoj 10.12.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1888/24 od 13.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 93/18 od 19.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da sud poništi rešenje tuženog „Birostroj“ d.o.o. Beograd br. ../2017 od 18.12.2017. godine o otkazu ugovora o radu i da obaveže tog tuženog da vrati tužilju na rad na radno mesto ... . Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da sud tužene solidarno obaveže da joj naknade štetu u visini izgubljene zarade od 71.372,00 dinara, sa zateznom kamatom od 01.02.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženima naknadi troškove parničnog postupka od 359.804,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 1888/24 od 13.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 93/18 od 19.09.2023. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tužilje neosnovano se ukazuje na bitnu povredu iz odredbe člana 374. stav 1. tog Zakona, učinjenu u postupku pred drugostepenim sudom, pogrešnom ocenom dokaza u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku. Na osnovu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku, sud odlučuje po svom uverenju, na osnovu savezne i brižljive ocene svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu rezultata celokupnog postupka, koje će činjenice da uzme kao dokazane, pa, s tim u vezi, osporavanje ocene dokaza nije od uticaja na odlučivanje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je sa tuženim „Birostroj“ d.o.o. Beograd, zaključila ugovor o radu br. ../2014 dana 13.11.2014. godine, na neodređeno vreme, na radnom mestu ''...'', sa osnovnom zaradom u bruto iznosu od 71.372,00 dinara. Pravilnikom o radu tog tuženog br. 48/14 od 01.12.2014. godine, predviđeno je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoje opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to pod tačkom 1), ako usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Prema Odluci o sprovođenju ekonomskih i organizacionih mera br. ../2017, utvrđeno je da će kod tuženog „Birostroj“ d.o.o. Beograd, biti sprovedene ekonomske i organizacione mere, tako što je ukinuto radno mesto ''...'', a poslovi tog radnog mesta su raspodeljeni na preostale zaposlene na radnim mestima van poslova iz oblasti koje su utvrđene kao primarni cilj rada tog tuženog. Kod poslodavca nije bilo drugog odgovarajućeg ili upražnjenog radnog mesta na koje je on imao mogućnost da rasporedi tužilju. Otkazom ugovora o radu br. ../2017 od 18.12.2017. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu sa pripadajućim aneksom br. 1, zbog prestanka potrebe za njenim radom usled Odluke o ukidanju radnog mesta ''...'' i usled ekonomskih promena kod poslodavca. Zaposlenoj je, pre otkaza ugovora o radu obračunata i isplaćena otpremnina u iznosu od 250.000,00 dinara. Prema Planu podele tuženog „Birostroj“ d.o.o. Beograd od 20.06.2018. godine, utvrđeno je da će kao novo društvo koje će nastati usled statusne promene određuje „Novel it systems“ d.o.o. Beograd, sa pretežnom delatnošću „upravljanje računarskom opremom“. Cilj ove statusne promene je osnivanje novog privrednog društva tako da društvo „Birostroj“ d.o.o. Beograd, nastavlja sa poslovanjem. Tuženi „Birostroj“ d.o.o. Beograd je bio dugogodišnji „gubitaš“, što je bio razlog izdvajanja i osnivanja novog društva „Novel it systems“ d.o.o. Beograd, koje uspešno posluje. Na osnovu preraspodele poslova radnog mesta „...“, koje je ukinuto, ti poslovi su dodeljeni direktoru tuženog Birostroj“ d.o.o. Beograd.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su tužbeni zahtev tužilje odbili, nalazeći da je pravo poslodavca da odluči kako će organizovati proces rada, prema svojim potrebama i da, s tim u vezi, odredi način racionalizacije i uštede u skladu sa svojom poslovnom politikom. Takođe, po nalaženju nižestepenih sudova, pravo je poslodavca da odluči, ako i dalje postoji potreba za poslovima nekog radnog mesta koje je ukinuto, da se isti obavljaju na drugi način, u vidu njihove preraspodele na druge zaposlene ili na neki drugi način, kao što je u konkretnom slučaju ... poslove, koje je obavljala tužilja a koji su i dalje bili potrebni za funkcionisanje tuženog „Birostroj“ d.o.o. Beograd, preuzela zakonski zastupnik tog preduzeća. Statusne promene izdvajanja uz osnivanje novog privrednog društva „Novel it systems“ d.o.o. Beograd, izvršene su nakon što je tužilji otkazan ugovor o radu, pa su nižestepeni sudovi zaključili da odgovornost tog tuženog nije u vezi sa radno-pravnim statusom tužilje.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/05...75/14), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to: ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla, ili dođe do smanjenja obima posla.

U konkretnom slučaju, broj zaposlenih kod tuženog „Birostroj“ d.o.o. Beograd je, u periodu kada je tužilji otkazan ugovor o radu, bio manji od 10, zbog čega on nije bio u obavezi da sprovede postupak propisan odredbama članova 153. – 160. Zakona o radu (donošenjem Programa rešavanja viška zaposlenih), a nije imao ni obavezu donošenja Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta u smislu odredbe člana 24. stav 5. istog Zakona, imajući u vidu da se obaveza donošenja Pravilnika, na osnovu te odredbe Zakona, ne odnosi na poslodavca koji ima 10 i manje zaposlenih, što je ovde slučaj. Odlukom tužiljinog poslodavca, radno mesto „...“, na koje je tužilja bila raspoređena kao jedini izvršilac, je ukinuto, pa je raspodelom poslova tog radnog mesta na direktora poslodavca tužilji otkazan ugovor o radu i isplaćena joj je otpremnina. U postupku ocene zakonitosti odluke poslodavca o prestanku radnog odnosa zaposlenog, sud ceni da li je poslodavac sproveo zakonom propisani postupak i pri tom poštovao sva prava za zaštitu zaposlenog kome je prestao radni odnos po tom osnovu. Pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu poslodavac tužilje je doneo u zakonito sprovedenom postupku, nakon što je, Odlukom o sprovođenju ekonomskih i organizacionih mera br. 92/17 od 28.11.2017. godine, kod tužiljinog poslodavca ukinuto radno mesto na kome je ona bila jedini izvršilac, a poslodavac nije imao upražnjeno radno mesto na koje je imao mogućnost da rasporedi tužilju, niti je ona ukazala na postojanje takvog radnog mesta. Činjenica da poslove koje je obavljala tužilja sada obavlja drugi zaposleni (direktor), nije od uticaja na zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu tužilji, jer ukazuje na stvarnu promenu u organizaciji poslovanja njenog poslodavca. Ocena celishodnosti sprovođenja ekonomskih i organizacionih mera i, s tim u vezi, potrebe da dođe do ukidanja nekog radnog mesta kod poslodavca, nije u nadležnosti suda. Sud nije u mogućnosti da razmatra opravdanost odluke poslodavca o ukidanju radnog mesta na koje je tužilja bila raspoređena jer je to pitanje celishodnosti, a ne pitanje zakonitosti. Zbog toga, tužilja neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1. i 154. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu njegov ishod.

Na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković