
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4318/2023
19.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Specijalne škole sa domom učenika „Bubanj“ iz Niša, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2855/2023 od 28.07.2023. godine, u sednici održanoj 19.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2855/2023 od 28.07.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2855/23 od 28.07.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 5014/2021 od 28.04.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je obavezana tužena da tužilji na ime razlike između isplaćene i pripadajuće uvećane zarade po osnovu minulog rada, za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine, isplati 4.391,23 dinara, u pojedinačno mesečno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, kao i da na navedene iznose razlika zarade kao osnovice izvrši obračun i uplatu razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti za isti period Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje po stopama i procentima koji budu važili na dan uplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilji na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine isplati 126.800,00 dinara u pojedinačno mesečno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, kao i da tužilji na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.11.2018. godine do 29.12.2021. godine, isplati 112.412,01 dinara u pojedinačno mesečno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate i da na navedene iznose izvrši obračun i uplatu razlike doprinosa za penzijsko i invalidsko, zdravstveno ostiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti za isti period Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje po stopama i procentima koji budu važili na dan uplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.090,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2855/2023 od 28.07.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 5014/2021 od 28.04.2023. godine u stavu drugom izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, u utuženom periodu. Pobijana odluka doneta je u skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 05.07.2022. godine, po kom zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plate u kom je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužilje u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 29.12.2021. godine a vrednost predmeta spora je 239.212,01 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
ordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
