Rev2 4375/2022 3.5.1; zasnivanje radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4375/2022
26.07.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Ilije Zindovića, predsednika veća, Vesne Subić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Pantović, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Josip Pančić“ iz Raške – Baljevac na Ibru, čiji je punomoćnik Milanka Tanasković, advokat iz ..., radi poništaja odluke, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 119/22 od 25.08.2022. godine, u sednici održanoj 26.07.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 119/22 od 25.08.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Raškoj P1 150/20 od 19.10.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništena kao nezakonita rešenja direktora Osnovne škole „Josip Pančić“ Raška – Baljevac broj .. od 05.11.2020. godine i rešenja Konkursne komisije Osnovne škole „Josip Pančić“ Raška – Baljevac br. .., .., .. i .. od 14.10.2020. godine i obavezana Konkursna komisija tužene da donese novu odluku o izboru kandidata po konkursu za prijem u radni odnos od 11.03.2020. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 82.250,00 dinara u roku od osam dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 119/22 od 25.08.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene Osnovne škole „Josip Pančić“ Raška – Baljevac na Ibru i potvrđena presuda Osnovnog suda u Raškoj P1 150/20 od 19.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene na određeno vreme i obavljala poslove nastavnika ... . Dana 11.03.2020. godine obavljen je konkurs u časopisu Nacionalne službe za zapošljavanje – Poslovi za prijem u radni odnos kod tužene škole, na radno mesto nastavnika ... na neodređeno vreme. Rešenjima o izboru kandidata po konkursu Konkursne komisije tužene broj .., .., .. i .., sva od 14.10.2020. godine na radno mesto nastavnika ... na neodređeno vreme sa punim radnim vremenom izabrani su profesori ...: BB, VV, GG i DD sa obrazloženjem da postoji potreba za prijem u radni odnos četiri nastavnika ... sa punim radnim vremenom. Na konkurs se prijavilo 17 kandidata među kojima i tužilja. Konkursna komisija utvrdila je ispunjenost uslova kandidata za prijem u radni odnos na osnovu člana 139. Zakona o osnovama sistema obrazovanja („Službeni glasnik RS“, br. 88/17... 6/20) da su nakon prijema rezultata psihološke procene sposobnosti za rad sa decom i učenicima, sačinili 112 kandidata (među kojima je i tužilja), koji ispunjavaju uslov za prijem u radni odnos. Zakazali su i obavili razgovor sa kandidatima. Konkursna komisija je donela jednoglasnu odluku o prijemu u radni odnos gore navedenih profesora ... . Na rešenje Konkursne komisije tužilja je izjavila žalbu Direktora tužene koja je rešenjem broj .. od 05.11.2012. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rešenja Konkursne komisije.

Prvostepeni sud je, pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, imajući u vidu činjenicu da je prilikom obavljanja razgovora utvrđeno da je tužilja sa još jednom kandidatkinjom imala najbolje rezultate na psihotestiranju i da je navodno presudan bio opšti utisak u razgovoru sa rukovodstvom škole i imajući u vidu činjenicu da obrazloženje rešenja ne sadrži razloge zbog kojih je organ odstupio od rešenja koja je ranije donosio istim i sličnim pravnim stvarima tužbeni zahtev usvojio. Po nalaženju tog suda prema članu 141. stav 4. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 18/16, 95/18) obrazloženje treba da bude razumljivo i da sadrži razloge koji su bili odlučujući kod ocene svakog dokaza, propise i razloge koji na utvrđeno činjenično stanje upućuju na odluku iz dispozitiva i razloge zašto nije uvažen neki zahtev ili predlog. U osporenim odlukama Konkursne komisije i direktora tužene navedeno je samo da je Konkursna komisija utvrdila ispunjenost uslova kandidata za prijem u radni odnos iz člana 139. Zakona o osnovama sistema obrazovanja, da je nakon prijema rezultata psihološke procene sposobnosti za rad sa decom i učenicima sačinjena lista od 12 kandidata, kao i da je Komisija jednoglasno donela odluku o prijemu u radni odnos profesora ... među kojima se nije našla i tužilja. Rešenja ne sadrže razloge zbog čega su izabrani kandidati dobili prednost u odnosu na druge kandidate pa i u odnosu na tužilju i ne sadrže razloge o tome kojim se kriterijumima rukovodila Konkursna komisija tužene škole prilikom izbora iako je trebalo da ih ima. Stoga je tužbeni zahtev tužilje usvojen.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio argumentaciju prvostepenog suda nalazeći da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je prvostepeni sud pravilno ocenio da postoji nezakonitost u donošenju naznačenih rešenja kako Konkursne komisije tako i direktora jer rešenja ne sadrže razloge zašto su izabrani kandidati dobili prednost u odnosu na druge kandidate koji nisu izabrani pa i u odnosu na tužilju, tj. ne sadrže razloge o tome kojim se kriterijumima rukovodila Konkursna komisija tužene škole prilikom izbora što rešenja čini nezakonitim.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno su postupili nižestepeni sudovi kada su shodno utvrđenom činjeničnom stanju zaključili da je tužbeni zahtev tužilje osnovan. Razloge koje u svojim odlukama daju nižestepeni sudovi (posebno drugostepeni sud) u svemu prihvata i Vrhovni sud. Pobijana rešenja ne sadrže razloge zbog čega su Konkursna komisija i direktor škole odstupili od rešenja koja su ranije donošena u ranijim i sličnim pravnim stvarima. Ako se odlučivalo o slobodnoj oceni (za koji direktor ima ovlašćenje) to ne znači da može da izostane obrazloženje niti je utvrđeno na osnovu kojih kriterijuma su izabrani navedeni kandidati kada se i tužilja našla na listi za izbor. I kada neko ima diskreciono pravo u pogledu odlučivanja o nečijem pravu o tome mora dati razloge. U protivnom diskreciono pravo se može pretvoriti u zloupotrebu. Razloge u pogledu donošenja takve odluke mora da sadrži doneto rešenje a što je propisano i odredbom člana 141. stav 4. Zakona o upravnom postupku. Bez suštinskog obrazloženja, takva odluka je nezakonita. Navodi iz revizije da su Konkursna komisija kao i direktor tužene imali uvid u rad svih kandidata čime su se rukovodili prijemom u radni odnos, nisu od takvog značaja da može opravdati propuste u vezi donetih odluka.

Imajući u vidu napred izneto, Vrhovni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

dr Ilija Zindović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić