
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 492/2020
03.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Radovan Novaković advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Milorad Mića Marković“ iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1773/19 od 23.10.2019. godine, u sednici veća koja je održana dana 03.09.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1773/19 od 23.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu-Sudska jedinica u Sopotu P1 49/18 od 26.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi, da na ime naknade štete, isplati tužilji iznos od 477.249,54 dinara koji predstavlja razliku između isplaćene novčane naknade- otpremnine od 480.081,66 dinara i iznosa od 957.331,20 dinara, koji iznos novčane naknade je utvrđen pravnosnažnim rešenjem tužene broj .. od 29.11.2017. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos počev od 29.11.2017. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1773/19 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Mladenovcu-Sudska jedinica u Sopotu P1 49/18 od 26.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv ove presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi sa članom 403. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 sa izmenama i dopunama) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje je po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3).
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ZPP primenjuju kada odredbom ove glave nije drugačije određeno.
U sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao u imovinsko-pravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je dana 03.10.2018. godine, a kao vrednost spora označen je iznos od 477.249,54 dinara, koji iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe.
U konkretnom slučaju se ne radi o parnici iz radnog odnosa u smislu odredbe člana 441. ZPP, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija tužilje nije dozvoljena.
Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić