.jpg "Sudska praksa")
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 568/2022
22.09.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Petrović, advokat u ..., protiv tuženog BB iz ..., vlasnika bravarske radnje „Mitar 015“, čiji je punomoćnik Aleksandra Marinković, advokat u ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2124/21 od 02.11.2021. godine, u sednici veća od 22.09.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2124/21 od 02.11.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Jagodini P1 42/20 od 02.06.2021. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilac bio u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog, kao osnivača bravarske radnje „Mitar“ u periodu od 14.04.2005. godine do 14.02.2007. godine i od 15.04.2007. godine do 04.01.2011. godine, kao osnivača samostalne bravarske radnje u periodu od 29.03.2011. godine do 22.12.2014. godine, kao osnivača bravarske radnje „Mitar 015“ u periodu od 12.02.2015. godine do 01.12.2019. godine, na poslovima ..., a odbijen je zahtev tužioca da se obaveže tuženi da ga vrati na rad; stavom drugim izreke obavezan je tuženi da za periode od 14.04.2005. godine do 01.06.2006. godine, od 15.04.2007. godine do 04.01.2011. godine, od 29.03.2011. godine do 22.12.2014. godine i od 12.02.2015. godine do 01.12.2019. godine u korist tužioca uplati doprinose za PIO nadležnom RF PIO prema osnovici koju čini minimalna zarada, a po stopi koja bude važila na dan uplate; stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete u visini minimalne zarade isplati iznos od 27.333,00 dinara za decembar 2019. godine i iznos od 28.986,72 dinara za januar 2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2020. godine do isplate; stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 121.553,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2124/21 od 02.11.2021. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u prvom, drugom i četvrtom stavu izreke.
Protiv navedene drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11...18/20) i ustanovio da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijski navod kojim se ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao jer, prema članu 407. ZPP, nije razlog za izjavljivanje revizije.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je osnivač tri radnje: SZR „Mitar“ od 14.04.2005. godine do 04.01.2011. godine, samostalne bravarske radnje od 29.03.2011. godine do 22.12.2014. godine i bravarske radnje „Mitar 015“ od 12.02.2015. godine pa nadalje. Tužilac je u periodu od 01.01.1998. godine do 10.12.2019. godine obavljao poslove ... kod tuženog bez zaključenog ugovora o radu. Tužilac je svakodnevno dolazio na posao i obavljao rad u punom radnom vremenu. Tuženi je za obavljeni rad isplaćivao tužiocu zaradu, a nije uplaćivao doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Tuženi je doprinose uplatio samo u periodu od 01.06.2006. godine do 15.02.2007. godine kada je tužilac bio prijavljen kao radnik u SZR „Mitar“.
Nižestepeni sudovi su primenom člana 32. Zakona o radu i članova 13. stava 1. i 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje utvrdili da je tužilac bio u radnom odnosu kod tuženog, kao osnivača radnje, jer je svakodnevno radio na poslovima ... i primao zaradu iako nije imao zaključen ugovor o radu, pri čemu mu doprinosi za obavezno socijalno osiguranje nisu uplaćivani. Činjenica da su radnje čiji je osnivač tuženi brisane iz registra Agencije za privredne registre ne utiče na odluku jer tuženi odgovara za obaveze koje proisteknu iz poslovanja radnje svojom imovinom.
Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu člana 32. Zakona o radu - ZOR. Tužilac je u periodu od 01.01.1998. godine do 10.12.2019. godine puno radno vreme svakodnevno radio u radnjama tuženog na poslovima ..., pri čemu tuženi nije zaključo sa tužiocem ugovor o radu. Stoga su ispunjeni uslovi iz člana 32. ZOR za utvrđenje da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog.
Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da tuženi ne može uplatiti doprinose za obavezno socijalno osiguranje u korist tužioca jer su radnje u kojima je tužilac obavljao rad brisane iz registra APR. Tuženi u skladu sa članom 85. Zakona o privrednim društvima, kao osnivač radnji u kojima je tužilac radio, odgovara za obavezu uplate doprinosa za obavezno socijalno osiguranje svojom imovinom i nakon brisanja radnji iz registra.
Na osnovu navedenog, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
