
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 613/2015
11.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje J.Š.I. iz C., Ul. ... br. ..., čiji je punomoćnik M.G., advokat iz S., protiv tuženog Ž.-B. DOO iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2318/14 od 04.12.2014. godine, u sednici veća održanoj 11.02.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2318/14 od 04.12.2014. godine, tako što se odbija kao neosnovana žalba tuženog i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 559/13 od 27.03.2014. godine.
Obavezuje se tuženi da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka od 12.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana dostavljanja ove presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 559/13 od 27.03.2014. godine, stavom prvim izreke odlučeno je da se tužbeni zahtev delimično usvaja. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime nematerijalne štete ukupno 114.000,00 dinara i to za pretrpljene fizičke bolove 58.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 46.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 10.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 27.03.2014. godine do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati još 466.000,00 dinara, od čega za pretrpljene fizičke bolove 92.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 104.000,00 dinara, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti 190.000,00 dinara i za duševne bolove zbog naruženosti 80.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka od 172.200,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2318/14 od 04.12.2014. godine, stavom prvim izreke žalba tuženog je delimično usvojena i preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje za isplatu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove preko 25.000,00 dinara i za pretrpljeni strah preko 20.000,00 dinara, kao i u delu odluke o troškovima postupka preko iznosa od 126.680,00 dinara sa zakonskom kamatom od 27.03.2014. godine. U preostalom delu žalba tuženog je odbijena i presuda u ostalom usvajajućem delu potvrđena. Žalba tužilje je odbijena i presuda u odbijajućem delu potvrđena. Stavom drugim izreke obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka od 12.080,00 dinara.
Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava u delu koji se odnosi na preinačenje prvostepene presude.
Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. u vezi sa članom 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 i 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog u radnom odnosu na neodređeno vreme, a od 01.01.2012. godine raspoređena je na radno mesto pomoćni radnik u silosu za brašno. Na ovom radnom mestu obavljaju se poslovi pakovanja, punjenja i nošenja džakova brašna. Rad na mašini za pakovanje i markiranje brašna u kese od po jedan kilogram podrazumeva da radnik puni kutiju sa markicama, a mašina ima jedan rotirajući deo koji okreće i lepi (akcizne) markice na vrećice (kese). Prilikom okretanja rotirajućeg dela dešavalo se da se slepi više markica što zahteva da se mašina ugasi i ručno skinu markice sa opruge, a gašenje mašine znači zastoj celog linijskog procesa proizvodnje, zbog čega je radnici nisu gasili, već su dok je mašina bila u pogonu rukom vadili slepljene markice. Tužilja je 23.03.2012. godine obavljala poslove na mašini za pakovanje i markiranje brašna u kese od po jedan kilogram, kada je oko 8.30 časova došlo do zastoja mašine, jer su se markice slepile, pa je tužilja ne gaseći mašinu desnom rukom pokušala da razdvoji slepljene markice, kada joj je igla mašine probola palac desne ruke. Mašinu je zaustavio radnik M.K., koji je oslobodio palac tužilje, posle čega je odvezena u Dom zdravlja u K., kada je konstatovana povreda: otvorena rana prsta bez oštećenja nokta. Usled zadobijene povrede kod tužilje je došlo do umanjenja životne aktivnosti od 1%, jer otežano hvata sitne predmete i jagodica palca je utrnuta. Takođe, zbog zadobijene povrede tužilja je trpela fizički bol i strah, inteziteta i trajanja bliže utvrđenih u prvostepenoj presudi.
Polazeći od navedenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete pa je dosudio tužilji ukupno 114.000,00 dinara (58.000,00 dinara za pretrpljene fizičke bolove, 46.000,00 dinara za pretrpljeni strah i 10.000,00 dinara za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti), dok je drugostepeni sud našao da prvostepeni sud nije pravilno primenio materijalno pravo u pogledu visine naknade nematerijalne štete, pa je preinačio prvostepenu presudu u delu naknade za fizičke bolove i pretrpljeni strah tako što je odbio zahtev za iznos od 33.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova (potvrđena je prvostepena presuda za 25.000,00 dinara) i za iznos od 26.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha (potvrđena je prvostepena presuda za 20.000,00 dinara).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilan je zaključak prvostepenog suda u konkretnoj pravnoj situaciji o visini naknade štete za pretrpljene fizičke bolove i strah, jer je zasnovan na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Odredbom člana 164. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 i 75/14) propisano je da ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu, u skladu sa zakonom i opštim aktom.
U konkretnom slučaju tužilja je pretrpela povredu na radu dana 23.03.2012. godine radeći na mašini za pakovanje i markiranje brašna u kese od po jedan kilogram, kada joj je igla mašine probola palac desne ruke. S obzirom da je šteta nastala od opasne stvari, tuženi odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti primenom člana 173. i 174. ZOO, kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi, s tim što su ceneći okolnosti pod kojima se povreda dogodila našli da postoji podeljena odgovornost primenom člana 192. ZOO za nastalu štetu u srazmeri 50% tužilja i 50% tuženi, jer je tužilja trebalo da ugasi mašinu i ukloni slepljene markice što ona nije učinila, pa postoji i njen doprinos nastanku štete, bez obzira što je tuženi takav rad na mašini tolerisao. Imajući ovo u vidu, kao i činjenice da je lečenje tužilje trajalo od 23.03.2012. godine do 05.05.2012. godine, kada je tužilja trpela fizički bol i sekundarni strah koji su bili jakog inteziteta, pa zatim srednjeg i slabog intetnziteta, pravilno je prvostepeni sud našao da je adekvatna i pravična naknada za pretrpljene fizičke bolove 58.000,00 dinara, a za strah 46.000,00 dinara. Na osnovu člana 200. ZOO, dosuđujući ove iznose prvostepeni sud je imao u vidu sve okolnosti relevantne za određivanje pravične naknade i vodio je računa o značaju povređenog dobra i cilju kome naknada služi, odnosno da ukupno dosuđeni iznosi nisu u suprotnosti sa prirodom i svrhom naknade štete.
Kako je revizija u celosti usvojena, tužilji su dosuđeni troškovi revizijskog postupka primenom člana 153. i 165. stav 2. ZPP i Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ br. 121/12) i to za sastav revizije 12.000,00 dinara (tarifni broj 16).
Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija
Vesna Popović,s.r.

.jpg)
