Rev2 614/2021 3.5.15.4.2; 3.5.15.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 614/2021
28.10.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Uglješa Žarković, advokat iz ..., protiv tuženog DOO ''BB'' ..., čiji je punomoćnik Miloš Lukić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 148/20 od 04.10.2020. godine, u sednici veća održanoj 28.10.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, reviziji tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 148/20 od 04.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P1 41/19 od 04.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se poništi, kao neozakonito, rešenje tuženog od 10.01.2018. godine, kojim je tužilji prestao radni odnos danom dostavljanja rešenja zbog nepoštovanja radne discipline, odnosno povrede radne obaveze i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad na raniji posao ili sličan posao u skladu sa njenom stručnom spremom i radnim sposobnostima, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 87.950,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 148/20 od 04.10.2020. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je prvostepena presuda i odbačena tužba u delu stava prvog izreke kojim je odbijen zahtev da se obaveže tuženi da tužilju vrati na raniji posao ili sličan posao u skladu sa radnom sposobnošću i stručnom spremom. Stavom drugim izreke, u preostalom delu je odbijena žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011…87/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1, u vezi člana 396. ZPP na koju se revizijom ukazuje. Drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tužilje i dao razloge koje je uzeo u obzir, a koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi. Navode u reviziji kojima se zapravo ukazuje da je u postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije cenio, jer se revizija iz ovog razloga ne može izjaviti u smislu člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog od 19.10.2010. godine i radila je na poslovima ... . Dana 25.11.2017. godine, u pogonu tuženog je izvršena krađa, za koju je osumnjičen suprug tužilje, koji je ranije bio zaposlen kod tuženog kao ... .

U periodu od 01.12.2017. godine do 06.12.2017. godine tužilja je bila privremeno sprečena za rad zbog bolesti, a od 07.12.2017. godine do 11.12.2017. godine koristila je godišnji odmor. Dana 14.12.2017. godine tužilji je ponuđen aneks ugovora o radu kojim bi zasnovala radni odnos na radnom mestu - ... . Tužilja se na tu ponudu u ostavljenom roku od 8 dana nije izjasnila. Nije mogla da prihvati aneks ugovora o radu, jer ima dvoje male dece, a taj posao bi podrazumevao celodnevno odsustvo od kuće.

Dana 18.12.2017. godine u 06,38 časova tužilja se putem SMS poruke javila neposredno pretpostavljenoj direktorki VV, navela je da se ne oseća dobro i da je celu noć povraćala. Na poruku direktorka joj nije odgovorila, a tužilja toga dana nije došla na posao. Ni narednog dana 19.12.2017. godine tužilja nije došla na posao, jer joj je tog dana krsna slava. Dana 20.12.2017. godine u 06,30 časova tužilja je došla u prostorije tuženog u upravni biro u kome radi nekoliko zaposlenih, a u kome se, u staklom odeljenom delu, nalazi radno mesto direktorke VV. Tom prilikom direktorka je od tužilje tražila da opravda izostanak za prethodna dva dana, na šta je tužilja odgovorila da nije „otvorila bolovanje“, kao i da ne može da nastavi da radi kod tuženog, jer ne može da podnese što je svi zaposleni posmatraju sa optuživanjem zbog događaja vezanih za krivični postupak koji je, zbog krađe izvršene u prostorijama tuženog, vođen protiv njenog supruga. Delu razgovora tužilje i direktorke VV prisustvovao je i GG koji na razgovor nije obraćao pažnju, ali je u prolazu čuo da je tužilja rekla da ne može da radi zbog sramote i okruženja i da ide kući. Tužilja je tog dana napustila krug firme u 06,40 časova, te dolazak tužilje na posao toga dana nije evidentiran, s obzirom da je tužilja došla i otišla iz firme pre početka radnog vremena. U narednom periodu, sve do 10.01.2018. godine, tužilja nije dolazila na posao, a svoj izostanak nije opravdala.

Tuženi je 26.12.2017. godine doneo upozorenje kojim je tužilju upozorio da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu, zbog učinjene povrede radne obaveze iz člana 80. stav 2. tačka 1. Kolektivnog ugovora tuženog, jer je tužilja neopravdano izostala sa posla pet radnih dana uzastopno, počev od 18.12.2017. godine, a svoj izostanak nije opravdala. Tužilja je 29.12.2017. godine dostavila izjašnjenje na upozorenje, u kome je navela da se 18.12.2017. godine nije osećala dobro, da je 19.12.2017. godine slavila krsnu slavu, a da je dana 20.12.2017. godine došla na posao, ali da ju je direktorka poslala kući, te da je u prethodnom periodu od 07.12.2017-15.12.2017. godine trpela veliki pritisak, da joj nisu dali da radi njen posao, već da je slagala arhivu u holu firme.

Pobijanim rešenjem tuženog od 10.01.2018. godine tužilji je, primenom člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu i člana 80. stav 2. tačka 1. Kolektivnog ugovora tuženog, otkazan ugovor o radu, kao i svi do tada zaključeni aneksi ugovora, zbog učinjene povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline- neopravdanog izostanka sa posla pet radnih dana uzastopno. U rešenju je navedeno da tužilja počev od 18.12.2017. godine nije dolazila na posao, niti je svoj izostanak opravdala.

U toku rada tužilje kod tuženog na tužiljin rad nije bilo primedbe od strane pretpostavljenih U evidenciji prisutnosti radnika koji se vode kod tuženog, upisano je da je tužilja imala ukupno 18 neopravdanih izostanaka.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz člana 179. stav 2. tačka 5. i stav 3. tač. 2. i 8. Zakona o radu („Službeni glasnik RS br. 24/05...113/17) u vezi člana 80. stav 2. tačka 1. Kolektivnog ugovora tuženog i člana 22. tačka 8. Ugovora o radu i ocenili da tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje tužilje na rad nije osnovan, a da je tužba nedozvoljena u delu kojim je traženo da se tužilja vrati na raniji posao ili sličan posao u skladu sa radnom sposobnošću i stručnom spremom.

Članom 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu propisano je da zaposlenom može biti otkazan ugovor o radu ako svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to: ako učini povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Osnov za prestanak radnog odnosa zbog nepoštovanja radne discipline, u smislu odredbe člana 179. stav 3. tačke 2. i 8. Zakona o radu je ako zaposleni ne dostavi potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad u roku od tri dana od nastupanja privremene sprečenosti za rad odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Članom 80. stav 2. tačka 1. Kolektivnog ugovora tuženog propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, i to naročito ukoliko neopravdano izostane sa posla 5 radnih dana uzastopno ili 7 radnih dana sa prekidima tokom godine.

Tačkom 22. 8. Ugovora o radu, zaključenog između parničnih stranaka, propisano je da zaposleni koji svojom krivicom ne ispunjava radne dužnosti i obaveze ili se ne pridržava odluke koju je doneo poslodavac čini povredu radne obaveze ako neopravdano izostane sa posla 5 radnih dana uzastopno ili 7 dana sa prekidima u toku kalendarske godine.

Tužilja je, prema činjeničnom stanju zasnovanom na pisanim dokazima i iskazima tužilje i saslušanih svedoka, neopravdano izostala sa posla 5 radnih dana uzastopno, odnosno 7 dana sa prekidima u toku kalendarske godine, i to na dan 18.12.2017. godine, u periodu od 20.12.2017. godine 26.12.2017. godine (kada je doneto upozorenje o otkazu ugoora o radu) i dalje do donošenja pobijanog rešenja o otkazu ugovora o radu 10.01.2018. godine.

Takvo postupanje tužilje, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, predstavlja skrivljenu povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom odnosno ugovorom o radu i povredu radne discipline koja joj je pobijanim rešenjem stavljena na teret, što predstavlja osnov za primenu otkaznog razloga i osporeno rešenje čini zakonitim, a tužbeni zahtev za poništaj rešenja i vraćanje tužilje na rad neosnovanim.

Suprotno navodima revizije, odluku o tužbenom zahtevu nižestepeni sudovi su doneli pravilnom primenom materijalnog prava, za koju su dali dovoljne i jasne razloge, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud. U reviziji se ponavljaju navodi koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tužilje koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi. U preostalom delu revizija osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i stavlja primedbe na ocenu dokaza iz člana 8. ZPP, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić