
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 663/2025
26.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ivane Rađenović, predsednika veća, Vladislave Milićević, Vesne Mastilović, Marine Milanović i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužilje AA, iz ..., čiji su punomoćnici Marko Radojković i Andrijana Đinđić, advokati iz ..., protiv tužene Opšte Bolnice Kruševac, sa sedištem u Kruševcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2005/24 od 14.11.2024. godine, u sednici veća održanoj 26.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2005/24 od 14.11.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2005/24 od 14.11.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P1 678/21 od 23.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se tužena obaveže da tužilji za period od maja 2018. godine do septembra 2018. godine isplati na ime naknade štete usled umanjenja zarade ispod minimalne zarade ukupan iznos od 25.382,10 dinara, u pojedinačnim mesečnim iznosima sa kamatom po mesečnom dospeću do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2005/24 od 14.11.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji za period od maja 2018. godine zaključno sa septembrom 2018. godine, isplati razliku između isplaćene i minimalne zarade. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene presude donete u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda izraženim u odlukama po istom činjeničnom i pravnom osnovu da se zaposlenima u ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave plata, naknade i druga primanja uređuju u skladu sa odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 34/11 ... 21/16 i dr). Odluke su u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 05.07.2022. godine, a kod utvrđenja da je tuženi tužilji u utuženom periodu obračunao i isplatio platu primenom važeće osnovice za obračun plate i koeficijenta za obračun plate u kojem je sadržan dodatak na ime naknada za ishranu u toku rada ili regres za korišćenje godišnjeg odmora kao sastavni deo koeficijenta za svakog zaposlenog na osnovu odredbe člana 4. stav 2. navedenog Zakona, pri čemu je vršena i dopuna do visine minimalne zarade, tako da su isplaćeni iznosi bili jednaki ili viši od iznosa minimalne zarade. Zbog toga u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Shodno iznetom, primenom člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i našao da revizija tužilja nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvredost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Tužba radi isplate podneta je 09.06.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 25.382,10 dinara.
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. ZPP, već na potraživanje u novcu, vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa iz navedenog razloga revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Ivana Rađenović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
