Rev2 667/2021 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 667/2021
04.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Vladimir Simonović, advokat u ..., protiv tuženog Centar za ekonomiku domaćinstva „Danica Vuksanović“ u likvidaciji Leskovac, koga zastupa likvidacioni upravnik Miroslav Milić iz ..., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 45/20 od 06.03.2020. godine, u sednici veća od 04.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 45/20 od 06.03.2020. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 142/18 od 04.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti; stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev da se utvrdi da je ništav deo rešenja tuženog broj .. od 19.01.2018. godine u stavu jedan dispozitiva kojim je utvrđeno da tužiocu radni odnos prestaje usled pokretanja likvidacionog postupka jer je tužilac pravnosnažnim, izvršnim i konačnim rešenjem broj .. od 23.11.2017. godine proglašen viškom zaposlenih; stavom trećim izreke određeno je da se troškovi postupka ne dosuđuju.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 45/20 od 06.03.2020. godine odbijena je žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u drugom stavu izreke, a ukinuta u delu o troškovima postupka i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažnog dela drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11...18/20) i ustanovio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijske navode kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 12) ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao jer, prema članu 407. ZPP, nije razlog za izjavljivanje revizije.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodrđeno vreme na radnom mestu tehnički realizator kulturnih aktivnosti na osnovu ugovora o radu od 01.06.2015. godine.

Dana 11.09.2017. godine Skupština Grada Leskovca donela je Odluku o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Grada Leskovca za 2017. godinu kojom nisu propisana radna mesta na neodređeno vreme kod tuženog.

VD direktor tuženog doneo je 23.11.2017. godine Odluku o proglašenju viška zaposlenih kojom su proglašeni viškom svi zaposleni kod tuženog koji se nakon sprovedene ankete nisu saglasili da im radni odnos prestane sporazumno uz isplatu novčane naknade, među kojima je i tužilac. Odlukom Upravnog odbora tuženog od 15.12.2017. godine data je saglasnost na navedenu odluku VD direktora tuženog. Rešenjem VD direktora tuženog broj .. od 23.11.2017. godine tužilac je proglašen viškom zaposlenih i utvrđeno je da ima pravo na otpremninu.

Dana 11.01.2018. godine Opština Grada Leskovca je donela Odluku o ukidanju tuženog kojom je pokrenut postupak likvidacije nad tuženim i određeno da stupanjem na snagu ove odluke prestaje radni odnos svih zaposlenih kod tuženog i rad lica angažovanih po drugim osnovima.

Rešenjem Privrednog suda u Leskovcu Fi 10/18 od 18.01.2018. godine registrovano je pokretanje postupka likvidacije tuženog. Rešenjem likvidacionog upravnika .. od 19.01.2018. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu sa danom 08.01.2018. godine usled pokretanja postupka likvidacije tuženog.

Prema stanovištu prvostepenog suda, tužbeni zahtev nije osnovan jer je rešenje tuženog od 19.01.2018. godine doneto na osnovu člana 176. tačke 5) ZOR usled pokretanja postupka likvidacije tuženog i ima konstitutivno dejstvo, dok je rešenje tuženog od 23.11.2017. godine doneto u cilju sprovođenja Odluke o maskimalnom broju zaposlenih za 2017. godinu, ali na osnovu tog rešenja tužiocu nije prestao radni odnos.

Prema stanovištu drugostepenog suda, pokretanje postupka likvidacije tuženog u smislu člana 526. Zakona o privrednim društvima u vezi člana 27. stava 3. Zakona o javnim službama nije zakonski razlog iz člana 176. tačke 5) ZOR za prestanak radnog odnosa po sili zakona jer je tuženi, kao poslodavac, aktivno pravno lice sve do brisanja iz registra. Rešenje tuženog od 19.01.2018. godine je zakonito, bez obzira na pravnu kvalifikaciju iz samog rešenja, u smislu člana 179. stava 5. tačke 1) ZOR jer je prestala potreba za radom tužioca zbog toga što Odlukom o maskimalnom broju zaposlenih za 2017. godinu nisu predviđena radna mesta na neodređeno vreme kod tuženog zbog čega je i pokrenut postupak likvidacije tuženog.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Rešenjem tuženog od 19.01.2018. godine tužiocu je prestao radni odnos jer je usled ekonomskih i organizacionih promena kod tuženog prestala potreba za njegovim radom. Pomenute promene kod tuženog su posledica Odluke o maksimalnom broju zaposlenih od 11.09.2017. godine kojom nisu propisana radna mesta na neodređeno vreme kod tuženog i odluke o ukidanju tuženog i pokretanju postupka likvidacije od 11.01.2018. godine. Stoga je otkazivanje ugovora o radu zasnovano na članu 179. stavu 5. tački 1), a drugačija pravna kvalifikacija u rešenju od 19.01.2018. godine ne može da utiče na ostvarivanje tužiočevih prava zbog otkaza ugovora o radu kao viška zaposlenih. Tužilac će, kao poverilac tuženog koji je u likvidaciji, ostvariti pravo na otpremninu iz člana 158. ZOR jer je rešenje tuženog od 23.11.2017. godine, kojim je utvrđeno da tužilac ima pravo na otpremninu, punovažno.

Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao dopune revizije od 04.08.2020. i 03.02.2021. godine jer nisu podnete u roku iz člana 403. stava 1. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 153. ZPP, odbio zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka jer nije uspeo u ovom postupku.

Predsednik veća-sudija

dr Drgiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić