Rev2 668/2023 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 668/2023
13.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Irene Vuković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Dragan Simonović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane – VP ... ..., koju zastupa Vojno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3148/2022 od 18.10.2022. godine, u sednici održanoj dana 13.03.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3148/2022 od 18.10.2022. godine.

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 3148/2022 od 18.10.2022. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1328/2020 od 11.02.2022. godine tako što se ODBIJA tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio isplatu neisplaćene plate po osnovu rada dužeg od punog radnog vremena u periodu od 01.01.2017. do 31.10.2017. godine u iznosima od 682,06 dinara za januar, od 9.967,68 dinara za februar, od 14.373,92 dinara za mart, od 9.016,32 dinara za april, od 4.573,52 dinara za maj, od 5.009,06 dinara za jul, od 653,36 dinara za avgust, od 5.724,64 dinara za septembar i od 6.147,54 dinara za oktobar, sa zateznom kamatom na ove iznose počev od 20. u mesecu za prethodni mesec.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1328/2020 od 11.02.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da na ime pripadajuće a neisplaćene plate po osnovu rada dužeg od punog radnog vremena za period od 01.01.2017. do 31.10.2017. godine isplati tužiocu novčane iznose navedene u tom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mesečni iznos počev od 20. u mesecu za prethodni mesec pa sve do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiocu iznos od 120.318,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3148/2022 od 18.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1328/2020 od 11.02.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tužene u ovom sporu potrebno je odlučivati radi ujednačavanja sudske prakse i tumačenja materijalnog prava po pitanju prava profesionalnih pripadnika Vojske Srbije na novčanu naknadu za prekovremeni rad, i načina njenog ostvarivanja.

Iz tog razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužene osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je profesionalni vojnik u činu starijeg vodnika, raspoređen na radno mesto ... – ... . Rešenjem tužene Ii 9792-1 od 06.11.2017. godine tužiocu je priznato pravo na skraćeno radno vreme od dva sata dnevno – deset sati sedmično, jer je raspoređen na radno mesto na kojem se vojna služba vrši pod otežanim uslovima, utvrđeno Pravilnikom o poslovima, radnim i informacijskim mestima u Vojsci Srbije i Ministarstvu odbrane na kojima se vrši specifična vojna služba i služba pod otežanim uslovima, i priznata su mu sva prava kao da radi sa punim radnim vremenom. I pored priznatog prava na skraćeno radno vreme tužilac je radio puno radno vreme, i tako ostvario sate prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom odredbi Zakona o Vojsci Srbije i Pravilnika o platama profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, citiranih u obrazloženju drugostepene presude, usvojili tužbeni zahtev i obavezali tuženu na isplatu uvećane plate za prekovremeni rad u spornom periodu, u visini utvrđenoj veštačenjem.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužene ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Rad duži od punog radnog vremena predviđen je članom 83. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije, kao elemenat posebnih uslova pod kojim profesionalno vojno lice (oficir, podoficir i profesionalni vojnik) vrši službu u Vojsci Srbije, zbog kojih se utvrđuje koeficijent za obračun plate koji je za 20% do 50% veći od koeficijenta utvrđenog na osnovu položaja i čina, a u okviru sredstava za plate obezbeđenih u budžetu Republike Srbije namenjenih za finansiranje odbrane. Prema stavu 2. tog člana, pod radom dužim od punog radnog vremena iz stava 1. istog člana smatra se rad u slučaju preduzimanja mera pripravnosti, uzbune u jedinici, odnosno ustanovi, za vreme vojnih vežbi, borbe protiv elementarnih nepogoda, dežurstva ili sličnih dužnosti u komandi, jedinici ili ustanovi Vojske Srbije, kao i u prilikama koje zahtevaju da se produži započeti rad čije bi obustavljanje ili prekidanje imalo štetne posledice za operativnu sposobnost komande, jedinice, odnosno ustanove ili bi bila naneta materijalna šteta ili ugroženi životi i zdravlje vojnih lica i drugih građana.

Odredbom člana 15. stav 1. Pravilnika o platama profesionalnih pripadnika Vojske Srbije propisano je da oficiru, odnosno podoficiru u radnom odnosu na određeno vreme i profesionalnom vojniku, zbog posebnih uslova rada pod kojima vrši službu u Vojsci Srbije propisanih članom 83. st. 1. i 2. Zakona o Vojsci Srbije pripada koeficijent za posebne uslove službe u Vojsci Srbije u visini 20% od osnovnog koeficijenta.

Međutim, odredbom člana 98. Zakona o Vojsci Srbije propisano je da profesionalno vojno lice dužno da radi duže od punog radnog vremena kad potrebe službe to zahtevaju, uz pismeni nalog nadležnog starešine (stav 1), s tim što takav prekovremeni rad ne može da traje duže od 8 sati nedeljno, niti duže od 4 sata dnevno (stav 2), izuzev u slučajevima predviđenim u 3. stavu tog člana. Prema članu 85. stav 1. navedenog zakona, profesionalnom vojnom licu uvećava se plata za časove noćnog rada, rada u dane praznika koji su zakonom određeni kao neradni dani i rada dužeg od punog radnog vremena, osim rada dužeg od punog radnog vremena iz člana 83. tog zakona.

Odredbom člana 35. Pravilnika o platama profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, pored ostalog, propisano je: da profesionalnom pripadniku Vojske Srbije za svaki sat koji, po pisanom nalogu nadležnog starešine, radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad) pripada sat i po slobodno (stav 1); da se prekovremeni rad tromesečno preračunava u slobodne sate koje profesionalni pripadnik Vojske Srbije mora da iskoristi najkasnije u roku od šest meseci od proteka tromesečja u kojim ih je ostvario (stav 2); da se izuzetno profesionalnom pripadniku Vojske Srbije koji ne može da iskoristi slobodne sate zbog toga što priroda poslova radnog mesta zahteva tako obiman prekovremeni rad može isplatiti dodatak za svaki sat prekovremenog rada koji iznosi 26% vrednosti radnog sata plate, uz prethodno pribavljenu saglasnost ministra odbrane (stav 3); da profesionalnom pripadniku Vojske Srbije koji prekovremeno radi u slučajevima propisanim članom 83. st. 1. i 2. Zakona o Vojsci Srbije ne pripada uvećanje iz članova 32. i 33. Pravilnika (noćni rad i rad na dane praznika koji nije radni dan) i iz st. 1. i 3. ovog člana (stav 4).

Prema odredbama članova 141. i 142. Zakona o Vojsci Srbije, o pravima i obavezama profesionalnih pripadnika Vojske Srbije odlučuje se u upravnom postupku. U prvom stepenu o pravu tog lica odlučuje starešina komande jedinice ili vojne ustanove, a o žalbi na rešenje doneto u prvom stepenu odlučuje starešina vojne jedinice ili ustanove koji je neposredno pretpostavljeni starešini koji je doneo ožalbeno rešenje. Protiv odluke u drugom stepenu ili u slučaju „ćutanja administracije“ stranka može da pokrene upravni spor.

Odredbom člana 52. stav 3. Pravilnika o platama profesionalnih pripadnika Vojske Srbije propisano je da nadležni starešina rešenjem utvrđuje i dodatke na platu (izuzev dodatka za noćni rad i rad u dane praznika koji nisu radni dani, a koji se ostvaruje na osnovu radne liste), naknadu plate (izuzev naknade plate za vreme odsustva sa rada na dan praznika koji je neradni dan, a koja se ostvaruje na osnovu radne liste), otpremninu i jubilarnu nagradu.

Iz izloženog, po stanovištu revizijskog suda, sledi da je za ostvarenje prava po osnovu prekovremenog rada tužioca bilo neophodno obraćanje starešini vojne jedinice radi priznavanja i konkretizovanja tog prava – utvrđivanja prava na slobodne sate, kao pravila, ili prava na isplatu uvećane plate, kao izuzetka za koji je potrebno utvrditi ispunjenost predviđenih uslova – nemogućnost korišćenja slobodnih sati zbog obimnosti prekovremenog rada i postojanja saglasnosti ministra odbrane za isplatu prekovremenog rada. Sve to utvrđuje nadležni starešina svojim rešenjem donetim po pravilima upravnog postupka, kroz prvi i drugi stepen odlučivanja, a sudska kontrola takvih odluka je propisana kroz upravni spor.

Stoga, u situaciji kada tužilac nije podnosio zahtev nadležnom starešini za priznavanje slobodnih sati na ime prekovremenog rada ili utvrđenje prava na isplatu uvećane plate, nema osnova za njegovo potraživanje koje bi mu bilo moguće dosuditi samo po pravilima o naknadi štete, u smislu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnog organa koji mu nije omogućio korišćenje slobodnih sati priznatih pravnosnažnim rešenjem nadležnog starešine, odnosno nije izvršio isplatu novčanog iznosa utvrđenog takvim rešenjem.

Sledstveno izloženom, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o troškovima postupka, sadržana u trećem stavu izreke, doneta je na osnovu člana 165. stav 2. u vezi sa članovima 153. stav 2. i 154. ZPP, imajući u vidu delimičan uspeh stranaka u ovom sporu.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković