
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 762/2026
08.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA, iz ..., čiji je punomoćnik Žarko Vujović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Vojna bolnica Niš, čiji je zakonski zastupnik Vojno pravobranilaštvo-Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2965/2025 od 14.01.2026. godine, u sednici održanoj 08.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2965/2025 od 14.01.2026. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2965/2025 od 14.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2965/2025 od 14.01.2026. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 487/25 od 22.09.2025. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu na ime neisplaćene naknade za vreme školovanja, za period od 20.10.2003. godine do 04.11.2005. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom sa datumima dospelosti, sve bliže navedeno u stavu prvom izreke prvostepene presude, dok je odbijen kao neosnovan zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene pojedinačne mesečne iznose za period od 05-og u mesecu za prethodni mesec do 06.05.2025. godine, i obavezana tužena da tužiocu naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 62.500,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime neisplaćene naknade troškova za vreme školovanja za traženi period. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev usvojen doneta je primenom pravila o teretu dokazivanja i primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o obligacionim odnosima, odredbi Pravilnika o naknadi putnih i drugih troškova u Vojsci Jugoslavije, citiranih u nižestepenim odlukama. Ovo iz razloga jer na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiocu konačnim i pravnosnažnim rešenjem u upravnom postupku priznato pravo na naknadu troškova za vreme školovanja u spornom periodu, kao i da tužena do zaključenja glavne rasprave nije pružila dokaze da je izvršena isplata po navedenom rešenju budući da je podnesak od 30.09.2025. godine, dostavljen nakon 22.09.2025. godine, kada je zaključena glavna rasprava.
Imajući u vidu prirodu spora, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i date razloge za svoju odluku, po oceni ovog suda, nižestepene presude su donete uz pravilnu primenu materijalnog prava, i u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja i okolnosti svakog slučaja. Stoga po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, i iz tih razloga, doneta je odluka kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
U parnicama iz radnih odnosa, prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se u takvim parnicama tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, kao što je reč u ovom slučaju, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 07.05.2025. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 197.475,63 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već se radi o imovinskopravnom sporu u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
