
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 77/2019
16.10.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Lukić, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova koje zastupa Državni pravobranilac iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž1 256/18 od 07.09.2018. godine, u sednici veća 16.10.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu broj Gž1 256/18 od 07.09.2018. godine u prvom stavu izreke i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu broj P1 1121/16 u prvom stavu izreke, kojim je odlučeno o radnom odnosu tužioca na neodređeno vreme i u drugom stavu izreke kojim je odlučeno o isplati razlike neisplaćenih zarada i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Prvi osnovni sud u Beogradu je presudom P1 1121/16 od 26.09.2017. godine, u prvom stavu izreke usvojio tužbeni zahtev tužioca, pa je utvrdio da je on u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene počev od 10.02.2010. godine, te da mu po tom osnovu pripadaju sva prava i obaveze iz radnog odnosa. Drugim stavom izreke je obavezao tuženu da tužiocu na ime neisplaćene zarade isplati mesečne novčane iznose bliže određene u tom stavu počev od juna meseca 2013. godine zaključno sa februarom 2017. godine, da za tužioca uplati doprinose za obavezano socijalno osiguranje na dosuđene iznose. Trećim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 249.100,00 dinara u roku od 15 dana.
Apelacioni sud u Beogradu je presudom broj Gž1 256/18 od 07.09.2018. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdi prvostepenu presudu u delu stava prvog izreke, kojim je utvrđeno da je tužilac u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene počev od 10.02.2010. godine i u stavu drugom izreke. Ukinuo je prvostepenu presudu u ostalom delu prvog stava i u trećem stavu izreke i u tom delu predmet vratio na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilac je dao odgovor na reviziju i postavio zahtev za naknadu troškova za sastav tog odgovora.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u utuženom vremenskom periodu bio u radnom odnosu kod tužene. Tužena je prestala da isplaćuje platu tužiocu od juna meseca 2013. godine, odnosno tužiocu je poslednja plata isplaćena zaključno za maj 2013. godine, nakon čega mu je isplata plate stopirana bez ikakvog rešenja. Tužilac i dalje radi na isti način kao što je radio i pre juna meseca 2013. godine, nikada mu nije dostavljeno rešenje o prestanku radnog odnosa. Visina neisplaćene zarade je utvrđena na osnovu ekonomsko- finansijskog veštačenja, a prema podacima MUP-a Srbije za rad u koordinacionoj upravi za Kosovo i Metohiju u periodu od 01.01.2013. zaključno sa majom 2013. godine u ukupnoj visini od 1.704.098,72 dinara.
Na osnovu ovako utvrđenih činjenica prvostepeni sud je na osnovu člana 210. stav 4. i 5. Zakona o policiji, člana 16, 154. stav 1. i 190. Zakona o obligacionim odnosima i člana 164. Zakona o radu i člana 195. stav 1, 241. st.4. i 5. i 231. stav 3. Zakona o parničnom postupku zaključio da je tužena protivpravno onemogućila tužioca da radi i ostvaruje zaradu jer nije donela odluku kojom bi regulisala njegov radno pravni status i time mu omogućila pravo na pravni lek. Kako tužena nije dostavila dokaze primenjeno je pravilo o teretu dokazivanja (član 231.ZPP).,.
Drugostepeni sud je zaključio da se tužilac nalazi u radnom odnosu kod tužene počev od 09.02.2010. godine, da je pravilno prvostepeni sud primenio pravilo o teretu dokazivanja ocenivši da tužena nije regulisala tužiočev radno pravni status, da je poslodavac stvorio protivpravno stanje koje je imalo za posledicu da je tužilac u utuženom periodu bio sprečen da ostvari zaradu koju bi ostvario prema redovnom toku stvari.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je radi pravilne primene materijalnog prava neophodno utvrđenje relevantnih činjenica. Tužilac nije priložio rešenje o zasnivanju radnog odnosa na koje se poziva u svom iskazu (ročište od 21.03.2017. godine) kada je izjavio da je u tom rešenju bilo određeno zvanje, odnosno čin – mlađi policajac. Naveo je da je načelnik MUP-a u Kraljevu bio BB, kome je i potpisao prijem rešenja o zaposlenju. Iz ove izjave sledi zaključak da je tužilac primio rešenje o zasnivanju radnog odnosa. U svom iskazu je dalje naveo da je upravo BB pitao šta će biti sa njegovim statusom nakon što mu je u junu mesecu 2013. godine obustavljena isplata zarade. Teret dokazivanja pada i na tužioca, a ne samo na tuženu te je tužilac propustio da predloži saslušanje načelnika BB da potkrepi njegove tvrdnje. Tačno je da po teretu dokazivanja tuženi treba da dokaže da je za tužioca doneo rešenje o prestanku radnog odnosa. Tužilac se nije izjasnio ni o tome zašto nema primerak rešenja o zasnivanju radnog odnosa a na te okolnosti nije ni pitan. Osim toga, iz potvrde Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, Direkcija Fonda u Beogradu 11.04.2017. godine proizlazi da za tužioca nema podataka o prijavama na osiguranje i odjavama osiguranja. Iz uverenja Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja od 26.04.2016. godine proizlazi da je tužilac bio prijavljen na osiguranje 01.02.2008. godine, a odjavljen 31.07.2008. godine, da je bio prijavljen 10.02.2010. a odjavljen 31.05.2013. godine, te da je ponovo prijavljen 23.01.2015. godine. Kontradiktornosti iz uverenja i potvrde se moraju otkloniti. U nedostatku ovih činjenica preuranjen je zaključak nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva.
U nastavku postupka prvostepeni sud će otkloniti navedene nedostatke pa će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahteva i svim troškovima parničnog postupka.
Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 416. stav 2. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić