Rev2 784/10

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 784/10
23.06.2010. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Predraga Trifunovića, predsednika veća, Vesne Popović i Vide Petrović-Škero, članova veća, u radnom sporu tužioca M.S. iz D., koju zastupa V.D., advokat iz B., protiv tuženog GP P. iz Z., koga zastupa T.J., advokat iz B., radi ocene zakonitosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. I 2728/09 od 18.06.2009. godine, u sednici održanoj 23.06.2010. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. I 2728/09 od 18.06.2009. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Beogradu Gž. I 2728/09 od 18.06.2009. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Četvrtog opštinskog suda u Beogradu P1. 1734/05 od 19.11.2008. godine kojom je: 1) poništeno rešenje tuženog br. 14734 od 08.07.2005. godine i tuženi obavezan da tužilju vrati na rad; 2) obavezan tuženi da tužilji naknadi štetu u vidu izgubljene zarade za period od avgusta 2005. do februara 2006. godine, u mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate; 3) obavezan tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 112.080,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl.399. ZPP ("Sl. glasnik RS" br. 125/04), koji se primenjuje na osnovu čl. 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 111/09) i našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda iz čl. 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz čl.361. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se u reviziji ukazuje. Nižestepene presude su jasne, obrazložene i neprotivrečne. Sadrže sve razloge o odlučnim činjenicama.

Razlozi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog na neodređeno vreme, na radnom mestu spremačice u RJ B. m. u D. Rešenjem tuženog od 08.07.2005. godine otkazan joj je ugovor o radu na osnovu čl. 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, zbog prestanka potrebe za njenim radom usled smanjenja obima posla. Iste poslove kod tuženog, po ugovorima o radu zaključenim na neodređeno vreme, obavljale su i F.DŽ. i S.T. Za period od 24.01.2005. do 24.12.2005. godine tuženi je radi obavljanja tih poslova zaključio ugovor o radu na određeno vreme sa LJ.V., a za period od 31.01.2005. do 25.11.2005. godine – sa M.M. Takođe, LJ.Č., koja je raskinula radni odnos sa tuženim 09.01.2001. godine, ponovo je zaposlena 04.05.2006. godine, radi obavljanja istih poslova. U oceni rezultata rada za tužilju za 2004/2005 godina navedeno je da se tužilja ne drži dogovora, da je pasivna i da izlazi s posla, pri čemu je na ovom aktu rukom prepravljen datum davanja ocene i to overeno pečatom preduzeća. Visina štete zbog izgubljene zarade utvrđena je prema izveštaju tuženog od 25.03.2008. godine.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je rešenje tuženog, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu, nezakonito.

Odredbom člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu, ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca – ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Procedura koja prethodi otkazu ugovora o radu po ovom osnovu propisana je odredbama čl. 153. do 160. ovog zakona.

Odredbom člana 90. Kolektivnog ugovora tuženog od 11.04.2005. godine, propisana je obaveza Upravnog odbora poslodavca da donese Program rešavanja viška zaposlenih u skladu sa zakonom, a odredbom čl. 91. – nadležni organi za određivanje viška zaposlenih i osnovni (rezultati rada zaposlenog) i dopunski kriterijumi za utvrđivanje viška zaposlenih.

U konkretnom slučaju, prema planu zaposlenih za 2005. godinu, kod tuženog je na nivou celog preduzeća u različitim službama bilo predviđeno radno mesto spremačice sa ukupno tri izvršioca. To znači da to radno mesto nije ukinuto. Tužilja je na radnom mestu spremačice obavljala poslove u Radnoj jedinici B. m. u D., organizacionoj jedinici tuženog. Osnovni kriterijum za utvrđivanje viška zaposlenih (rezultati rada), radi sprovođenja Programa rešavanja viška zaposlenih, morao je biti primenjen za sve zaposlene na tom radnom mestu, na osnovu pismeno obrazložene ocene neposrednog rukovodioca za period 2004/2005 godina, što je u konkretnom slučaju izostalo. Takođe, činjenica da je u spornom periodu radi obavljanja poslova spremačice u Radnoj jedinici B. m. u D. tuženi angažovao druga lica na određeno vreme, upućuje na zaključak da potreba za obavljanjem poslova tog radnog mesta nije prestala. Tim pre, što se radi o izdvojenom objektu, odnosno proizvodnoj jedinici, koja ima i kancelarijski prostor, pa se ti poslovi svakako moraju obavljati. Zato je materijalno pravo pravilno primenjeno kada je rešenje tuženog od 08.07.2005. godine poništeno kao nezakonito.

Pravna posledica poništaja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu je reintegracija zaposlenog i naknada štete u visini izgubljene zarade. O tim tužbenim zahtevima pravilno je odlučeno primenom čl. 191. Zakona o radu.

U reviziji tuženog ponavljaju se žalbeni navodi, koji su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda i u delu pobija utvrđeno činjenično stanje što, prema čl. 398. stav 2. ZPP, ne može biti revizijski razlog.

To su razlozi što je Vrhovni kasacioni sud, na osnovu čl. 405. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

                                                                                                                                                           Predsednik veća – sudija,

                                                                                                                                                           Predrag Trifunović, s.r.