
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 803/2024
10.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Marije Terzić, dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženih PU ''Čukarica'', sa sedištem u Beogradu i Grada Beograda, koje zastupa Gradsko pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4029/23 od 05.10.2023. godine, u sednici održanoj dana 10.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4029/23 od 05.10.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4029/23 od 05.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1115/23 od 07.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se obavežu tužena PU ''Čukarica'' sa sedištem u Beogradu i tuženi Grad Beograd, da tužilji za period od jula 2018. godine zaključno sa majem 2021. godine solidarno isplate 260.231,00 dinar na ime naknade štete usled neisplaćene naknade troškova ishrane u toku rada, i to u pojedinačnim mesečnim iznosima i sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, kao u njegovom sadržaju. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obavežu tuženi da tužilji solidarno isplate 227.547,00 dinara, na ime naknade štete usled neisplaćene naknade troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora za 2018, 2019, 2020. i 2021. godinu sa zateznom kamatom, kao u njegovom sadržaju. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom četvrtim izreke, tužilja je obavezana da tužiocima solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117.000,00 dinara. Stavom petim izreke, tužilja AA je oslobođena plaćanja troškova sudskih taksi u ovom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4029/23 od 05.10.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje, potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, trećem i četvrtom izreke i odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20, 10/23 - drugi zakon), propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora kod tužene - predškolske ustanove čiji je osnivač Grad Beograd. O ovom zahtevu tužilje nižestepeni sudovi su odlučili u skladu sa stavom Vrhovnog kasacionog suda usvojenim na sednici Građanskog odeljenja održanoj 05.07.2022. godine prema kome zaposleni kojima se plata isplaćuje u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plata u kome je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog. Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 06.07.2021. godine, a vrednost predmeta spora 64.948,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija tužilje nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković