Rev2 890/2019 3.5.16.3.2. supstitucija umesto reintegracije; 3.5.16.3.3. naknada štete zbog izgubljene zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 890/2019
04.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dobrica Milosavljević, advokat iz ..., protiv tuženog BB, čiji je punomoćnik Aleksandar Nikolić, advokat iz ..., radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2819/17 od 24.10.2018. godine, u sednici održanoj 04.12.2019. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2819/17 od 24.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Despotovcu P1 225/16 od 20.06.2017. godine, stavom prvim izreke obavezan je tuženi da tužiocu na osnovu naknade materijalne štete zbog neostvarene zarade i neisplaćenog regresa za period od 29.02.2008. godine do 07.05.2013. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, čija su visina i datumi dospeća bliže određeni ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da nadležnom Republičkom fondu PIO zaposlenih u korist tužioca po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.02.2008. godine do 07.05.2013. godine isplati ukupno 551.008,22 dinara. Stavom trećim izreke utvrđeno je da je danom pravnosnažnosti presude Osnovnog suda u Paraćinu, Sudska jedinica u Despotovcu P1 105/11 od 03.02.2012. godine prestao radni odnos tužioca kod tuženog zasnovan ugovorom o radu br. .. od 03.02.2008. godine. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužiocu po osnovu naknade materijalne štete zbog nevraćanja tužioca na rad po zahtevu tužioca isplati 1.014.951,17 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom petim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 648.202,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana pravnosnažnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2819/17 od 24.10.2018. godine, stavom prvim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu po osnovu naknade materijalne štete zbog neostvarene zarade i neisplaćenog regresa za period od 29.02.2008. godine do 07.05.2013. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, čija su visina i datumi dospeća bliže određeni ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke odbijen je tužben zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na iznose dosuđene stavom drugim izreke ove presude dosudi zakonsku zateznu kamatu počev od prvog dana u narednom mesecu u odnosu na mesec na koji se isplata odnosi, zaključno sa poslednjim danom u tom mesecu. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da nadležnom Republičkom fondu PIO zaposlenih u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.02.2008. godine do 07.05.2013. godine ukupno 551.008,22 dinara. Stavom petim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu po osnovu naknade materijalne štete zbog nevraćanja tužioca na rad po zahtevu tužioca isplati 1.014.951,17 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom šestim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka od 443.469,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl.glasnik RS“ br. 72/2011, ...87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kome je zasnovana odluka, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme po osnovu Ugovora o radu br. .. od 25.08.2003. godine, nakon čega je zaključio Ugovor o radu br. .. od 01.11.2005. godine i raspoređen na poslove na održavanju ... . Pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Despotovcu poništen je Ugovor o radu br. .. od 01.11.2005. godine kao nezakonit sa obavezom da poslodavac tužioca vrati na poslove po Ugovoru o radu br. .. od 25.08.2003. godine. Tuženi je doneo rešenje o otkazu Ugovora o radu br. .. od 29.02.2008. godine, usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Paraćinu, Sudska jedinica u Despotovcu P1 105/11 od 03.02.2012. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu Ugovora o radu br. .. od 29.02.2008. godine i tuženi obavezan da tužioca vrati na poslove i zadatke u skladu sa njegovim stručnim kvalifikacijama i sposobnostima i odbijen deo tužbenog zahteva kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da tužioca vrati na poslove i zadatke radnika na ... . Navedena presuda postala je izvršna 07.05.2013. godine. Veštačenjem je utvrđena visina potraživanja na ime izostale zarade za period nezakonitog otkaza, kao i visina otpremnine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, koje je utvrdio posle rasprave održane na osnovu ovlašćenja iz člana 383. stav 4. ZPP, na kojoj je ponovljeno izvođenje dokaza čitanjem svih pismena u spisima, drugostepeni sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio naknadu štete zbog izgubljenih zarada u periodu nezakonitog otkaza sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od poslednjeg dana u narednom mesecu u odnosu na mesec na koji se isplata zarade odnosi, kao i zahtev za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i u tom delu usvojen tužbeni zahtev, dok je tužbeni zahtev odbijen u delu koji se odnosi na naknadu materijalne štete zbog nevraćanja tužioca na rad, pravilno ocenivši da tužilac, u postupku u kome je odlučivano o zakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu, nije postavio zahtev za naknadu štete umesto vraćanja na rad do okončanja glavne rasprave pred sudom, već je ostao pri zahtevu za vraćanje na rad, pa kako je navedena presuda postala pravnosnažna to je tužilac prekludiran u pravu da u posebnom postupku zahteva naknadu ove vrste štete.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda odluka drugostepenog suda je zasnovana na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 191. stav 4. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, broj 24/05, 61/05, važećeg u vreme donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu od 29.02.2008. godine), propisano je ako sud utvrdi da je zaposlenom nezakonito prestao radni odnos, a zaposleni ne zahteva da se vrati na rad, sud će na njegov zahtev obavezati poslodavca da zaposlenom isplati naknadu štete u iznosu od najviše 18 zarada koje bi zaposleni ostvario da radi, i to zavisno od vremena provedenog u radnom odnosu i godina života zaposlenog, kao i broja izdržavanih članova porodice, dok je stavom 6 istog člana propisano da poslodavac i zaposleni mogu podneti zahtev iz st. 4. i 5. ovog člana do okončanja glavne rasprave pred sudom.

Saglasno navedenom, pravo zaposlenog da umesto vraćanja na rad zahteva paušalnu naknadu štete od najviše 18 zarada koje bi ostvario da radi, može se realizovati pod uslovom da je zaposlenom nezakonito prestao radni odnos, da zaposleni ne zahteva da se vrati na rad i da zahtev podnese do okončanja glavne rasprave pred sudom.

U konkretnom slučaju pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Paraćinu, Sudska jedinica u Despotovcu P1 105/11 od 03.02.2012. godine (koja je postala izvršna 07.05.2013. godine), delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu Ugovora o radu br. .. od 29.02.2008. godine i tuženi obavezan da tužioca vrati na poslove i zadatke u skladu sa njegovim stručnim kvalifikacijama i sposobnostima, dok je odbijen deo tužbenog zahteva kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da tužioca vrati na poslove i zadatke radnika na ... . Imajući u vidu da tužilac, u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Paraćinu, Sudska jedinica u Despotovcu u predmetu P1 105/11 i u kome je odlučivano o zakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu, nije postavio zahtev za naknadu štete umesto vraćanja na rad do okončanja glavne rasprave pred tim sudom, već je ostao pri zahtevu za vraćanje na rad, dok je zahtev za naknadu štete zbog nevraćanja tužioca na rad postavio tek u ovom postupku (po tužbi podnetoj 08.04.2013. godine), to je po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilan zaključak drugostepenog suda da je tužilac propustio rok u kome je mogao da ostvari pravo na supstituciju umesto reintegracije. Stoga je pravilno drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu po osnovu naknade materijalne štete zbog nevraćanja tužioca na rad po zahtevu tužioca isplati 1.014.951,17 dinara sa pripadajućom kamatom.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić