
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 945/2024
03.09.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Vladislave Milićević i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragoslav Ljubičanović, advokat iz ..., protiv tuženog „IVA procesna oprema uvozno-izvozno, proizvodno i uslužno DOO Aranđelovac“ sa sedištem u Aranđelovcu, čiji je punomoćnik Živojin Jeremić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 509/23 od 20.09.2023. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 509/23 od 20.09.2023. godine u potvrđujućem delu (stav prvi izreke).
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 223/21 od 06.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 15.01.2019. godine, zbog nepoštovanja radne discipline propisane aktima poslodavca kojim je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog sa danom prijema rešenja. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati naknadu štete u iznosu od 900.000,00 dinara, na ime 18 zarada zaposlenog usled nezakonitog prestanka radnog odnosa. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade u mesečnom iznosu od 50.000,00 dinara usled nezakonitog prestanka radnog odnosa za period od 15.01.2019. godine do donošenja presude. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 203.700,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 509/23 od 20.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu četvrtom izreke prvostepene presude i predmet u tom delu vraćen istom sudu na ponovni postupak.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u potvrđujućem delu (stav prvi izreke).
Tuženi je podneo odgovor na reviziju sa zahtevom za naknadu troškova njenog sastava.
Vrhovni sud je ispitao pobijenu odluku primenom člana 408. u vezi člana 441. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23) i našao da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Pozivanje revidenta na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP nije osnovano s`obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na neodređeno vreme na radnom mestu ... . Tužilac je 09.02.2015. godine zadobio povredu na radu kod tuženog u vidu preloma prvog slabinskog pršljena, zbog čega se lečio u bolničkim banjama i mirovanjem u kućnim uslovima tokom 2015, 2016, 2017. i 2018. godine i bio je privremeno sprečen za rad do 31.07.2018. godine kada mu je zaključeno bolovanje. Nakon toga tužilac se nije javljao na rad niti je svoje izostajanje opravdao, već je tuženom samo uputio pismena 21.09.2018. godine (opomena) i 26.11.2018. godine (opomena pred otkaz) kojima ga je obavestio da neće obavljati dotadašnje poslove, s obzirom na narušeno zdravstveno stanje i preporuke lekara specijaliste, te je tražio premeštaj na radno mesto koje je u skladu sa njegovom radnom sposobnošću. Pobijenim rešenjem od 15.01.2019. godine, tužiocu je otkazan ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka sa posla od 01.08.2018. godine pa nadalje u kontinuitetu, a svoj izostanak sa posla nije opravdao, na koji način nije poštovao radnu disciplinu propisanu opštim aktima poslodavca, odnosno zato što je ponašanje zaposlenog takvo da ne može nastaviti dalji rad kod poslodavca u smislu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu. Pre donošenja rešenja tužiocu je dostavljeno pisano upozorenje od 26.12.2018. godine o razlozima za otkaz ugovora o radu, koje upozorenje je tužilac lično primio 03.01.2019. godine. Tužilac se u ostavljenom roku nije izjasnio na navode iz upozorenja pa je doneto rešenje o otkazu ugovora o radu od 15.01.2019. godine. Upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu potpisao je zaposleni BB na osnovu pismenog ovlašćenja od 04.06.2008. godine, a rešenje o otkazu ugovora o radu potpisao je VV na osnovu pismenog ovlašćenja od 05.03.2018. godine.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev, jer su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za otkaz ugovora o radu na inicijativu poslodavca zbog toga što je tužilac počinio povredu radne discipline koja mu je stavljena na teret jer je izostao sa rada počev od 01.08.2018. godine, pa nadalje u kontinuitetu, a nije dostavio dokumentaciju kojom bi opravdao odsustvo sa rada, pa je sledom toga pravilno odbijen i zahtev tužioca za naknadu štete umesto vraćanja na rad, kao i za naknadu štete na ime izgubljene zarade.
Prema članu 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/05 ...95/18), poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom ukoliko ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.
Članom 81. stav 2. Zakona o radu, propisano je da zaposleni sa zdravstvenim smetnjama, utvrđenim od strane nadležnog zdravstvenog organa u skladu sa zakonom, ne može da obavlja poslove koji bi izazvali pogoršanje njegovog zdravstenog stanja ili posledice opasne za njegovu okolinu. Članom 101. ovog zakona propisano je da je zaposlenom – osobi sa invaliditetom i zaposlenom iz člana 81. stav 2. ovog zakona, poslodavac dužan da obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti, u skladu sa zakonom.
Kada se imaju u vidu napred citirane odredbe Zakona o radu i utvrđeno činjenično stanje, pravilna je odluka nižestepenih sudova kojom je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu tuženog. Naime da bi poslodavac bio dužan da postupi prema odredbi člana 101. Zakona o radu i zaposlenom obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti u skladu sa zakonom, neohpodno je da u smislu navedene odredbe člana 81. stav 2. Zakona o radu nadležni zdravstveni organ svojim nalazom oceni da te poslove zaposleni nije spoosoban da obavlja odnosno da bi obavljanje tih poslova izazvalo pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ili posledice opasne po njegovu okolinu što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Zaposleni je u obavezi da obavlja poslove u skladu sa svojim ugovorom o radu sve dok nije ispunjen ovaj uslov.
Sledom navedenog bez uticaja su navodi revizije kojima se ukazuje da odsustvo tužioca od 01.08.2018. godine pa nadalje u kontinuitetu, ne predstavlja neopravdani izostanak sa posla, jer kod tužioca nije postojala svest o tome da njegov izostanak sa posla vodi prestanku radnog odnosa, već da tužilac zbog narušenog zdravstvenog stanja nije više mogao da obavlja poslove ..., a zdravstvene doznake nije mogao da dostavi zbog tehničkih problema-promene prebivališta, pa da nema neophodnog uslova za postojanje navedene povrede radne discipline, a time ni osnova za prestanak radnog odnosa. Naime, utvrđeno je da tužilac svoje odsustvo sa rada nije opravdao već da je tuženom samo uputio pismena dana 21.09.2018. godine i 26.11.2018. godine kojima ga je obavestio da neće obavljati poslove koje je obavljao s obzirom na narušeno zdravstveno stanje i preporuke lekara specijaliste i tražio premeštaj na radno mesto koje je u skladu sa njegovom radnom sposobnošću navodeći da će raskinuti ugovor o radu ukoliko mu tuženi ne omogući obavljanje posla na radno mestu koje je prilagođeno njegovom zdravstvenom stanju. Tužilac do okončanja parnice nije dostavio dokaze koji opravdavaju njegov izostanak sa rada u navedenom periodu. Kod činjenice da preporuka lekara specijaliste sama po sebi nije opravdanje za odsustvovanje sa rada, suprotno navodima revizije pravilan je zaključak drugostepenog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu, jer tužilac po sopstvenoj volji i odluci nije dolazio na rad niti je pokazao bilo kakvu želju ili nameru da počne da radi, već je neopravdano izostajao sa rada, iako je znao da na taj način čini povredu radne discipline propisane opštim aktima poslodavca, kao i da je postupak otkaza pravilno sproveden, pa se neosnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Neosnovani su navodi u reviziji tužioca da rešenje koje je predmet spora potpisalo neovlašćeno lice s obzirom da se u spisima predmeta nalazi odluka od 05.03.2018. godine kojom je direktor tuženog ovlastio zaposlenog VV da u njegovo ime i za račun poslodavca može potpisivati rešenja o otkazu ugovora oi radu.
Imajući u vidu da je tužiocu ugovor o radu zakonito otkazan, neosnovan je njegov zahtev za naknadu štete umesto vraćanja na rad i za naknadu štete na ime izgubljene zarade. u smislu člana 191. stav 1. Zakona o radu.
Predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji kojima se stavljaju primedbe na ocenu dokaza iz člana 8. ZPP, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP. Pritom je drugostepeni sud u obrazloženju pobijane presude ocenio sve žalbene navode tužioca kojima je s pozivom na bitne povrede odredaba parničnog posutpka učinjene u postupku pred prvostepenim sudom i s pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje osporavala pravilnost porvostepene presude, a koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi i za svoju odluku dao jasne i obrazložene razloge, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud. Njima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, zbog čega ti navodi nisu posebno obrazloženi.
Na osnovu odredbe člana 414. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
