
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2094/2025
10.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., koju zastupa Jelena Mitić advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Čegar“ iz Niša, koju zastupa Vladimir Mladenović advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 317/2025 od 20.03.2025. godine, na sednici održanoj 10.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 317/2025 od 20.03.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 317/2025 od 20.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3569/2023 od 24.10.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da, na ime neisplaćene uvećane zarade za razredno starešinstvo u periodu od septembra 2021. zaključno sa avgustom 2023. godine, isplati tužilji ukupan iznos od 13.218,01 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, kako je to bliže određeno u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, konstatovano je povlačenje tužbe za isplatu razlike između tražene i isplaćene plate u periodu od 01.09.2020. do 31.08.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da naknadi tužilji troškove parničnog postupka od 95.858,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 81.000,00 dinara od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 317/2025 od 20.03.2025. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena označena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).
Posebna revizija je, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP), izuzetno pravno sredstvo koje se zbog pogrešne primene materijalnog prava može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O dozvoljenosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji jer u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir vrstu i prirodu spora, sadržinu tražene sudske zaštite i način presuđenja nižestepenih sudova, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenja prava.
Pobijanom presudom potvrđena je prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena osnovna škola da, primenom odgovarajućih propisa o uvećanju koeficijenta zarade nastavniku koji je u utuženom periodu obavljao i poslove razrednog starešine, koji se ima obračunati ne samo za časove efektivnog rada, već i kod naknade zarade za vreme korišćenja godišnjih odmora, državnih praznika, bolovanja i školskih raspusta, isplati dugovani iznos. Tužena uz reviziju nije dostavila, niti se pozvala na odluke iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju sudova o istovetnim tužbenim zahtevima sa istim ili bitno sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom kao u ovoj pravnoj stvari. Razlozi koje su nižestepeni sudovi izneli u donetim odlukama počivaju na tumačenju i primeni prava kao i u odlukama drugih sudova i Vrhovnog suda u istovrsnim sporovima.
Imajući u vidu da pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije razlog da se dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji, kao i da nema neujednačene primene prava ni potrebe za novim tumačenjem jasnih odredaba primenjenog materijalnog prava, niti za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, odlučeno kao u stav prvom izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite ova parnica spada u parnice iz radnih odnosa za koje su glavom XXIX (čl. 436. do 441) ZPP propisana posebna pravila postupka, s tim što se u iz radnih odnosa, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, shodno primenjuju ostale odredbe tog zakona. Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je u parnicama iz radnih odnosa revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Na ostale parnice iz radnih odnosa u kojima se tužba odnosi na novčano potraživanje, shodno se primenjuju opšta pravila postupka i o dozvoljenosti revizije odlučuje u skladu sa članom 403. stav 3. ZPP, prema kome je revizija uvek dozvoljena ako je: 1) to posebnim zakonom propisano, 2) drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, 3) drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka (stav drugi); a nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela na prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (stav treći).
Tužbom od 03.11.2023. godine radi isplate neisplaćenog uvećanja označena je vrednost predmeta spora od 10.000,00 dinara, a podneskom od 21.03.2024. godine tužba je preinačena na iznos od 13.218,01 dinar ukupno. Kako vrednost predmeta spora u konkretnom slučaju očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud ocenio da je izjavljena revizija nedozvoljena i odbacio je stavom drugim izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
