Rev 12523/2025 3.1.1.3.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12523/2025
02.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Jasminke Obućina, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Željko Vučković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Pavlović, advokat iz ... i VV iz ..., radi utvrđenja nedozvoljenosti izvršenja, odlučujući o reviziji prvotuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2073/24 od 20.05.2025. godine, u sednici održanoj dana 02.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji prvotuženog.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija prvotuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2073/24 od 20.05.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2073/24 od 20.05.2025. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Užicu P 772/22 od 15.03.2024. godine u delu u kome je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je utvrđeno da je nedozvoljeno izvršenje na putničkom motornom vozilu reg.oznake ..., broj šasije ..., broj motora ..., marke Citroen, tip C3, godina proizvodnje 2002., boja: E plava B, koje je određeno rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Užicu II 100/21 od 06.09.2021. godine, a sprovodi ga javni izvršitelj Marina Peković pod poslovnim brojem II 504/2021 i obavezan je prvotuženi da tužiocu na ime troškova postupka plati iznos od 97.300,00 dinara sa kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Protiv navedenog dela pravnosnažne drugostepene presude, prvotuženi je izjavio reviziju, s pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postuppku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je osnovan iz razloga što je utvrđeno da je tužilac u smislu odredbi člana 34. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i člana 454. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, vlasnik predmetnog vozila. Utvrđeno je da je između drugotuženog, kao prodavca i tužioca, kao kupca zaključen usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnog vozila, koje vozilo je drugotuženi predao tužiocu u državinu i na taj način izvršio svoju ugovornu obavezu, a tužilac je kao druga ugovorna strana tuženom isplatio kupoprodajnu cenu. Bez obzira na činjenicu što tužilac nije izvršio prenos vlasništva na predmetnom vozilu, već je isto koristio, održavao i registrovao na osnovu ovlašćenja izdatog od strane tuženog, tužilac je od momenta zaključenja usmenog ugovora o kupoprodaji i stupanja u državinu predmetnog vozila, stekao pravo svojine na kupljenoj stvari koje pravo sprečava izvršenje na toj nepokretnosti.

Vrhovni sud nalazi da nema mesta o odlučivanju o reviziji prvotuženog kao o izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva koji su navedeni u nižestepenim presudama. Pobijana odluka doneta je primenom odgovarajućeg materijalnog prava, a sporna pravna pitanja su vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka. Revizijski navodi kojima se pobija utvrđeno činjenično stanje ne predstavljaju dozvoljene razloge za izjavljivanje posebne revizije. Ukazivanje u reviziji na različitu sudsku praksu u predmetima sa istim pravnim osnovom ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav, pošto pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u ovom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu.

Na osnovu iznetog Vrhovni sud nalazi da da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredba člana 410. stav 2. ZPP u tački 5. propisuje da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti. Odredba člana 403. stav 3. ZPP propisuje da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je u predmetnom sporu podneta 15.08.2022. godine. U tužbi je označena vrednost predmeta spora na iznos od 100.000,00 dinara. Kako je navedeni iznos ispod zakonom propisanog revizijskog cenzusa, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Tatjana Matković Stefanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković