
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16459/2024
08.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Stevanović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Krupanj, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Krupanj, radi smetanja državine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Šapcu Gž 642/24 od 15.05.2024. godine, u sednici održanoj 08.05.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Šapcu Gž 642/24 od 15.05.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Šapcu Gž 642/24 od 15.05.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Loznici P 1177/22 od 06.02.2024. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužena kao investitor radova na javnom putu Grujina Bara – Misir, preko svog izvođača radova JP „Put“ iz Krupnja u periodu od 09. do 10.novembra 2022. godine, a što je tužilac video 10.11.2022. godine, smetala tužioca u državini autokanala i radionice na katastarskoj parceli broj .. KO ... tako što je oštetila jedan trag kanala i potkopala ceo kanal čime je tužilac onemogućen da koristi kanal i radionicu na predmetnoj katastarskoj parceli i naloženo je tuženoj da odmah po prijemu rešenja uspostavi pređašnje stanje poseda tako što će na katastarskoj parceli broj .. KO ... na prostoru od radionice i kanala pa do javnog puta izvršiti nasipanje prilaza i betoniranjem popraviti oštećeni krak autokanala, te je zabranjeno tuženoj da ubuduće na ovaj ili sličan način smeta tužioca pod pretnjom zakonskih posledica. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 203.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti rešenja do isplate, dok je preko dosuđenog do traženog iznosa od 219.000,00 dinara, odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
Rešenjem Višeg suda u Šapcu Gž 642/24 od 15.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je prvostepeno rešenje u stavu prvom izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je tužena kao investitor radova na javnom putu Grujina Bara – Misir, preko svog izvođača radova JP „Put“ iz Krupnja, u periodu od 09. do 10.11.2022. godine, a što je tužilac video 10.11.2022. godine, smetala tužioca u državini autokanala i radionice na katastarskoj parceli broj .. KO ... tako što je oštetila jedan trag kanala i potkopala ceo kanal čime je tužilac onemogućen da koristi kanal i radionicu na predmetnoj katastarskoj parceli i da se naloži tuženoj da odmah po prijemu rešenja uspostavi pređašnje stanje državine tako što će na katastarskoj parceli broj .. KO ... na prostoru od radionice i kanala pa do javnog puta izvršiti nasipanje javnog prilaza i betoniranjem popraviti oštećeni krak autookanala i da joj se zabrani da ubuduće na ovaj ili sličan način smeta tužioca pod pretnjom zakonskih posledica. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavovima drugom i trećem izreke prvostepenog rešenja, tako što je obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 194.940,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti rešenja do isplate, dok je preko dosuđenog do traženog iznosa od 269.190,00 dinara sa kamatom odbijen zahtev tužene. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 49.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti rešenja do isplate.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužena je podnela odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu troškova za njegov sastav.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija). Odredbom člana 420. stav 1. ZOO propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok se prema stavu 6. istog člana u postpku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Pravnosnažnim rešenjem odlučeno je o tužbenom zahtevu za smetanje državine određene nepokretnosti (autokanala i radionice) u skladu sa merodavnim materijalnim pravom iz Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa. Posebna revizija se može izjaviti jedino zbog pogrešne primene materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu zakonski razlog zbog kojih bi se moglo dozvoliti odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj. Kako tuženi navodima revizije osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu da se radi o parnici radi smetanja državine u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke. Takođe uz reviziju nisu dostavljene odluke koje bi ukazivale na potrebu ujednačavanja sudske prakse oko primene materijalnog prava u vezi instituta zaštite državine od smetanja.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 452. stav 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 452. stav 5. ZPP propisano je da protiv rešenja donetih u parnicama zbog smetanja državine revizija nije dozvoljena. Dakle, u toj vrsti spora dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se tuženi poziva u reviziji.
Kako je pobijanim drugostepenim rešenjem odlučeno u postupku u parnici zbog smetanja državine u kome je posebnom odredbom člana 452. stav 5. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz tog razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Kako troškovi odgovora na reviziju nisu bili potrebni tuženoj za vođenje ove parnice, Vrhovni sud je primenom člana 154. stav 1. u vezi člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke ovog rešenja.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
