
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2808/2025
04.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srbije, Filijala za Grad Beograd, čiji je punomoćnik Jelena Bosanac, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Barišić, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6170/23 od 09.09.2024. godine, u sednici održanoj 04.03.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6170/23 od 09.09.2024. godine, kao neosnovana.
ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 67052/2020 od 13.06.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužiocu isplati 470.671,63 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.09.2017. godine, pa do konačne isplate i naknadi troškove parničnog postupka od 63.416,00 dinara, s tim što je oslobođena plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6170/23 od 09.09.2024. godine ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 67052/2020 od 13.06.2023. godine u stavu prvom prvom i drugom izreke i odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da mu isplati 470.671,63 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.09.2017. godine do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka; obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 93.000,00 dinara i na ime troškova drugostepenog postupka 45.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tužena je podnela odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. u vezi člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem tužioca od 09.10.2000. godine tuženoj je priznato pravo na porodičnu penziju čija je isplata obustavljena rešenjem od 27.11.2009. godine i to sa 20.12.2007. godine, s obzirom da je tužena imala svojstvo osiguranika na osnovu obavljanja samostalne delatnosti počev od 21.12.2007. godine do 15.11.2009. godine, u kom periodu je primala i porodičnu penziju. Za potrebe obavljanja samostalne delatnosti tužena je 20.12.2007. godine u svojstvu preduzetnika osnovala tezgu za prodaju kokica „AA PR“ koja je brisana iz registra 14.07.2009. godine. Odlukom o određivanju korisnika mesta za postavljanje tezgi i drugih pokretnih privremenih objekata na javnom mestu i površinama teritorije Opštine Vračar Komisija predsednika GO Vračar od 31.01.2008. godine po konkursu objavljenom u dnevnom listu „Danas“ 08.-09.12.2007. godine određeno je pravno lice – preduzeće „Pećina“ za lokaciju broj 3 na adresi Beograd, ... broj .. . Kako tužena lokaciju za obavljanje delatnosti nije dobila, ona nikada nije obavljala delatnost za koju se registrovala. Rešenjem tužioca od 25.12.2009. godine, tuženoj je ponovo uspostavljena isplata porodične penzije počev od 15.07.2009. godine, s obzirom da se odjavila kao preduzetnik. Tužena nije izvršila odjavu osiguranja sa razloga što je vodila brigu o bolesniku koga je morala konstantno da neguje, a da nije odjavljena saznala je tek posle 2 godine kada je tužilac doneo rešenje kojim je obustavavljena isplata penzije, nakon čega je otišla u opštinu i odjavila se kao preduzetnik. Nikakve prihode od predmetne delatnosti nije ostvarila, niti je delatnost faktički obavljala. Ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka tuženoj je u periodu od 27.12.2007. godine do 15.11.2009. godine na ime porodične penzije isplaćeno 655.196,06 dinara, koji iznos je umanjen za isplaćeni iznos od 15.07.2009. godine do 15.01.2010. godine, pa dug tužene prema tužiocu je 470.671,63 dinara.
Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, sa obrazloženjem da je u periodu od 20.12.2007. godine do 15.11.2007. godine tužena bila osigurana po osnovu obavljanja samostalne delatnosti, pa nije mogla istovremeno da prima i porodičnu penziju. Tužena je stekla svojstvo osiguranika po osnovu obavljanja samostalne delatnosti u navedenom periodu, a na takav zaključak upućuje i presuda Upravnog suda od 11.07.2013. godine, doneta po tužbi ovde tužene protiv odluke tužioca kojom je odbijen njen zahtev za uspostvljanje porodične penzije, jer je Upravni sud potvrdio razloge rešenja tužioca da nije mogla da prima porodičnu penziju, jer je bila registrovana kao osiguranik po osnovu obavljanja samostalne delatnosti, te da nisu od uticaja navodi tužene da nikada nije faktički obavljala delatnost za koju se prijavila jer nije bila određena za korisnika tezge.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu, navodeći da tužena nikada nije obavljala delatnost za koju se registrovala jer nije dobila lokaciju za obavljanje delatnosti, a da odjavu nije izvršila, iz opravdanih razloga, da je saznala da nije odjavljena tek posle dve godine kada je tužilac doneo rešenje kojim je obustavljena isplata penzije, nakon čega je otišla u opštinu i odjavila se kao preduzetnik, te da nikakve prihode od predmetne delatnosti nije ostvarila, niti je delatnost faktički obavljala.
Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 12. stav 1. tačka 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“, br. 34/2003... 5/2009) propisano je da su osiguranici samostalnih delatnosti lica koja u skladu sa zakonom samostalno obavljaju privrednu ili drugu delatnost, ako nisu obavezno osigurana po osnovu zaposlenja. Članom 14. stav 1. i 2. istog zakona propisano je da se svojstvo osiguranika stiče danom početka, a prestaje danom prestanka zaposlenja, obavljanja samostalne ili poljoprivredne delatnosti, odnosno obavljanja ugovorenih poslova, a svojstvo osiguranika se utvrđuje na osnovu prijave za osiguranje, odnosno odjave osiguranja u skladu sa zakonom. Odredbom člana 117. stav 2. istog zakona, predviđeno je da korisniku porodične penzije koji stekne svojstvo osiguranika obustavlja se isplata porodične penzije.
U konkretnom slučaju tužena je označenu radnju osnovala 2007. godine kako bi se prijavila na konkurs na postavljanje privremenog objekta za prodaju kokica, jer je to bio uslov za prijavu na konkurs, ali s obzirom da nije dobila odobrenje da obavlja delatnost na datoj lokaciji, nije uopšte obavljala tu delatnost i nije ostvarivala prihode i uplaćivala doprinose za obavezno socijalno osiguranje, pa po nalaženju ovog suda nije stekla svojstvo osiguranika u smislu člana 14. stav 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, da bi izgubila pravo na porodičnu penziju u smislu člana 117. stav 2. istog zakona.
Zbog toga nisu osnovani navodi u reviziji tužioca o pogrešnoj primeni materijalnog prava, s obzirom da tužena nije stekla svojstvo osiguranika u smislu člana 10. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, zato što nije samostalno obavljala delatnost, nije ostvarivala prihode, niti uplaćivala doprinose za obavezno socijalno osiguranje, zbog čega nije imala svojstvo osiguranika u smislu člana 14. stav 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, suprotno navodima u reviziji.
Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Pošto troškovi odgovora na reviziju tužene nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, to je sud na osnovu člana 154. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
