Rev 9614/2025 3.1.2.21; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9614/2025
03.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Uroš Radojčić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 86/24 od 19.03.2025. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 86/24 od 19.03.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 86/24 od 19.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 86/24 od 19.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Loznici P 384/23 od 26.10.2023. godine, u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu na ime duga isplati 132.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2018. godine do isplate, da mu naknadi parnične troškove od 150.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate i odbijen zahtev tuženog za naknadu parničnih troškova od 144.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijanom presudom tuženi je obavezan da tužiocu vrati pozajmljeni iznos, na podlozi utvrđenja da postoji dospela neizmirena obaveza po ugovoru koji su stranke zaključile krajem marta 2017. godine. Institut posebne revizije rezervisan je za pitanja primene materijalnog prava, pa navodi revizije kojima se ukazuje na povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani. Imajući u vidu utvrđene činjenice i primenjeno materijalno pravo (članovi 557. i 558. Zakona o obligacionim odnosima), da tužilac uz reviziju ne prilaže pravnosnažne odluke kao dokaz nejednakog postupanja u bitno istovrsnim činjeničnim situacijama, kao i da ne postoje druga pravna pitanja koja bi opravdavala odlučivanje o izjavljenoj reviziji, odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti oni u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 15.10.2020. godine, vrednost predmeta spora je 132.500,00 dinara i postupak je sproveden po pravilima o sporovima male vrednosti.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, pa je odluka u stavu drugom izreke doneta primenom člana 413. tog zakona.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković