
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12260/2025
02.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica i Jasminke Obućina, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Građevinska direkcija Srbije d.o.o. Beograd, koju zastupa Jelena Nikolić, diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom zaposlena kod tužioca, protiv tužene AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Petar Nedeljković, advokat iz ..., radi utvrđena prava svojine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 721/25 od 08.04.2025. godine, u sednici održanoj dana 02.10.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 721/25 od 08.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 721/25 od 08.04.2025. godine, odbijena je žalbe tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Kruševcu P 52/24 od 20.12.2024. godine kojom je utvrđeno da je tužilac vlasnik stana br. .. u ulazu .., koji se nalazi na k.p. br. ../2 KO Trstenik, označen u katastarskom operatu na etaži potkrovlje, površine 67 m/2, pa se tužena AA iz ..., obavezuje da tužiocu ovo pravo prizna i trpi da se kao vlasnik na predmetnom stanu upiše u javnim knjigama pri RGZ, SKN Trstenik i obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 364.950,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da je revizija tužene neosnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tužene BB, u svojstvu kupca, sa GP „Jastrebac“, kao prodavcem, zaključio je Ugovor o kupoprodaji stana koji je overen pred Opštinskim sudom u Trsteniku pod Ov.br. 2199/98 dana 30.07.1998. godine, koji je za predmet imao stan u izgradnji u objektu M2, površine 67,15 m2, označen kao .., u potkrovlju zgrade, Lamela 2, ulaz 2, na kp.br. ../2 KO Trstenik. U trenutku overe ovog ugovora stanovi nisu bili ni formalno ni faktički završeni, niti je predmetni stan završen do 1999. godine, kada je prema članu 8. ugovora trebalo da bude predat kupcu. Direktor GP „Jastrebac dana 23.10.1998. godine doneo je odluku o jednostranom raskidu navedenog ugovora zbog nemogućnosti izgradnje stana.
Utvrđeno je da je između tužioca, kao naručioca, i preduzeća „Kruševac Invest“, kao izvođača radova, zaključen ugovor o izgradnji stambenog objekta u Trsteniku na lokaciji M2 i ČN2, zaveden kod tužioca pod br. 1093-3100 dana 12.07.2000. godine, a kod „Kruševac Invest“ pod br. 341 dana 21.07.2000. godine, kao i aneks ovog ugovora zaveden kod tužioca pod br. 1093-8/00 dana 20.04.2001. godine, kojim je ugovoreno da izvođač za potrebe naručioca izvrši radove na izgradni dva stambena objekta u Trsteniku, na lokaciji M2 i ČN2, sa 37 stanova, ukupne neto površine stambenog prostora od 2.176 m2, po sistemu „ključ u ruke“.
Utvrđeno je i da je između GP „Jastrebac" i preduzeća „Kruševac Invest" zaključen Ugovor o kupoprodaji br. 4911 od 11.09.2000. godine, koji je za predmet imao neizgrađene stanove u zgradi „Lamela M2“, pa i spornog stana, sada označenog kao stan broj .., ulaz 2, površine 92.56 m2. Nakon zaključenja ovog ugovora GP „Jastrebac“ je po nalogu „Kruševac Invest“ nastavio sa radovima na izgradnji i tavanski prostor u zgradi M2 na kp.br. ../2 KO Trstenik pretvorilo u stambeni, na osnovu rešenja Odeljenja za urbanizam i komunalno stambene poslove Opštinske uprave opštine Trstenik od 26.04.2004. godine, nakon čega je izvršena prenumeracija i merenje stanova, pa je sporni stan prenumerisan iz broja .. u broj .., a izmerena je veća površina jer je u kvadraturu ušao i deo potkrovlja. Nakon toga, nad GP „Jastrebac“ otvoren je stečajni postupak, u kome je „Kruševac Invest“ priznato izlučno pravo na osnovu ugovora o kupoprodaji od 11.09.2000. godine, rešenjem Trgovinskog suda u Kraljevu St. 2505/02 od 21.06.2004. godine, čime je postao vlasnik predmetnog stana (broj .., dupleks, trosoban). Navedenim rešenjem Trgovinskog suda u Kraljevu utvrđeno je da je „Kruševac Invest", kao kupac, isplatio stanove navedene u izreci tog rešenja, pa i ovde predmetni stan, te da je isplatom cene stekao pravo svojine na predmetnom stanu, zbog čega je i izdvojen iz stečajne mase. Naknadno je dobio građevinsku dozvolu dana 09.11.2004. godine, kao i rešenje o upotrebnoj dozvoli.
Utvrđeno je da na osnovu navedenog ugovora o izgradnji izvršena primopredaja spornog stana i predaja ključeva kupcu, tužiocu, o čemu je sačinjen zapisnik o primopredaji stanova u objektima M2 i ČN2 u Trsteniku broj 3545799 od 04.04.2005. godine, koji je na taj način postao vlasnik.
Između preduzeća „Kruševac Invest“ i tužioca dana 17.07.2007. godine, zaključen je Sporazum o regulisanju međusobnih prava i obaveza br. 78900, kojim je u članu 3. konstatovano da je „Kruševac Invest“ predao tužiocu stanove na ime dela dotadašnjih ulaganja u izgradnju stambenih objekata u Trsteniku, na lokaciji M2 i ČN2, u stepenu izvršenja konstatovanom u članu 2. sporazuma, specificirane po objektima, između ostalog i stan označen kao stan broj .., Lamela 2, ulaz 2. potkrovlje, trosoban, dupleks, čija je površina iznosila 92.56 m2. Navedeni sporazum nije overen od strane suda.
Tužilac kao prodavac, zaključio je ugovor o kupoprodaji sa VV, kao kupcem, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu pod Ov.br. 1340/08 dana 13.05.2008. godine, čiji je predmet stan broj .., površine 92,56 m2, koga je dana 14.07.2008. godine, zapisnikom o primopredaji, uveo u posed, zbog čega je sada pok. BB vodio parnicu zbog smetanja poseda, u kom postupku je uspeo.
Takođe, utvrđeno je da je predmetni stan sve vreme bio u državini pravnog prethodnika tužene, do njegove smrti, a nakon toga držalac navedenog stana je tužena, njegova supruga. Sada pok.BB je upisan kao vlasnik, a tužena je stekla pravo svojine po osnovu sopstvenog sticanja i po osnovu nasleđa iza smrti svog supruga na osnovu rešenja Osnovnog suda u Trsteniku O.br. 610/17 od 22.03.2018. godine.
Pok. BB podneo je tužbu i vodio postupak protiv VV iz ... i tužioca, radi utvrđivanja prava svojine na ovde spornom dvosobnom stanu broj .., površine 67 m2, u potkrovlju zgrade na kp.br. ../2 KO Trstenik, koji tužbeni zahtev je odbijen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kruševcu, Sudska jedinica u Trsteniku P. br. 535/12 od 14.10.2013. godine.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prema stanovištu prvostepenog suda sada pok. BB nije imao pravni osnov za upis prava svojine na predmetnom stanu u javnu knjigu, a nakon negove smrti nije mogla da ga ima ni tužena. Tužena nije pružila dokaz da poseduje valjan pravni osnov za sticanje prava svojine, pa samim tim i osnov za upis tog prava u javnim knjigama. Nasuprot tome, GP „Jastrebac“, kao prodavac i „Kruševac Invest“, kao kupac, zaključili su 11.09.2000. godine ugovor o kupoprodaji, koji je za predmet imao neizgrađene stanove u zgradi Lamela M2, pa i sporni stan broj .., ulaz 2, tada površine 85 m2, a nakon zaključenja ovog ugovora GP „Jastrebac je po nalogu „Kruševac Invest" nastavio sa radovima na izgradnji i tavanski prostor pretvorio u stambeni, nakon čega je izvršena prenumeracija i merenje stanova, pa je sporni stan prenumerisan iz broja .. u broj .., a izmerena je i veća površina, jer je u kvadraturu ušao i deo potkrovlja. Nakon što je GP Jastrebac otišao u stečaj „Kruševac Invest" je na osnovu navedenog ugovora o kupoprodaji i rešenja Trgovinskog suda u Kraljevu St 2505/02 od 21.06.2004. godine. kojim mu je priznato izlučno pravo, postao vlasnik predmetnog stana (broj .., dupleks. trosoban). Zapisnikom o primopredaji stanova od 04.04.2005. godine, izvršena je primopredaja navedenog spornog stana i predaja ključeva kupcu, ovde tužiocu. Ovo proizlazi iz Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza od 17.07.2007. godine, kojim su regulisani međusobni odnosi između tužioca i „Kruševac Invest“. Iz navedenog sledi da je tužilac stekao pravo svojine prema odredbama članova 20., 21. i 22. stav 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.
Drugostepeni sud prihvata iznetu argumentaciju prvostepenog suda. Zaključuje da tužena nije pružila dokaz, u vidu zapisnika o primopredaji stana ili neki drugi dokaz kada je izvršena primopredaja stana, ni kada je izvršen upis prava svojine na predmetnom stanu na ime pravnog prethodnika tužene u katastru nepokretnosti, odnosno da li je sve to izvršeno pre nego što je tužilac sa „Kruševac Invest" zaključio ugovor o izgradnji stambenog objekta u Trsteniku na lokacijama M2 i ČN2 od 12.07.2000. godine. Osim toga, direktor GP „Jastrebac" dana 23.10.1998. godine doneo je odluku o jednostranom raskidu ugovora Ov. br. 2199/98 od 30.07.1998. godine zbog nemogućnosti izgradnje stana, što tužena takođe ne osporava.
Revizijom se osporava izneto stanovište drugostepenog suda. Revident ukazuje da je tužena savesni držalac predmetnog stana u čijem je posedu 27 godina, da ima zakoniti pravni osnov i da je njeno pravo upisano u zemljišne knjige. Iz navedenog sledi da je materijalno pravo pogrešno primenjeno.
Neosnovani su revizijski navodi da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev tužioca i utvrdili njegovo pravo svojine na predmetnom stanu. Prema odredbi člana 20. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, pravo svojine stiče se na osnovu pravnog posla, odluke državnog organa, nasleđivanjem i u drugim slučajevima određenim zakonom. Odredbom člana 21. istog zakona propisano je da se pravo svojine na nepokretnostima stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi zakonom predviđen način, dok je članom 22. stav 2. propisano da lice koje je steklo pravo svojine na osnovu pravnog posla može zahtevati da se to pravo utvrdi i omogući njegov upis u javne knjige. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pravni prethodnik tužene zaključio ugovor o kupoprodaji stana u izgradnji sa GP „Jastrebac“ 1998. godine, ali da navedeni stan u tom trenutku nije bio izgrađen, niti je do ugovorenog roka bio završen, nakon čega je prodavac doneo odluku o jednostranom raskidu ugovora zbog nemogućnosti izgradnje. Stoga taj pravni posao nije doveo do sticanja prava svojine pravnog prethodnika tužene. Sa druge strane, utvrđeno je da je GP „Jastrebac“ 11.09.2000. godine zaključio ugovor o kupoprodaji neizgrađenih stanova sa preduzećem „Kruševac Invest“, kojim je obuhvaćen i predmetni stan. U stečajnom postupku nad GP „Jastrebac“, rešenjem Trgovinskog suda u Kraljevu St 2505/02 od 21.06.2004. godine, „Kruševac Invest“ je priznato izlučno pravo na spornom stanu, uz utvrđenje da je cena isplaćena, čime je stekao pravo svojine, pa je ta nepokretnost izdvojena iz stečajne mase. Dalje je utvrđeno da je tužilac na osnovu ugovora o izgradnji stambenog objekta sa „Kruševac Invest“, kao i na osnovu Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza od 17.07.2007. godine, stekao pravo na predmetnom stanu, te da mu je stan predat u posed zapisnikom o primopredaji od 04.04.2005. godine.
Polazeći od ovako utvrđenih činjenica, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da tužilac ima valjan pravni osnov za sticanje prava svojine na predmetnom stanu, dok pravni prethodnik tužene, a ni sama tužena, nisu dokazali postojanje valjanog pravnog osnova za sticanje tog prava.
Revizijski navodi da je tužena savesni držalac stana u trajanju od 27 godina i da je na osnovu toga stekla pravo svojine nisu od uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Dugotrajan posed sam po sebi ne predstavlja pravni osnov za sticanje prava svojine ukoliko nisu ispunjeni uslovi za održaj propisani zakonom. Prema odredbi člana 72. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, držalac je savestan ako ne zna niti može znati da stvar koju drži nije njegova. Savesnost se ceni prema okolnostima konkretnog slučaja, odnosno prema tome da li je držalac, imajući u vidu sve relevantne činjenice, mogao opravdano verovati da ima pravo na stvar. U konkretnom slučaju, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je pravni prethodnik tužene zaključio ugovor o kupoprodaji stana u izgradnji sa GP „Jastrebac“ 1998. godine, ali da stan u to vreme nije bio izgrađen, niti je do ugovorenog roka bio završen, nakon čega je direktor GP „Jastrebac“ doneo odluku o jednostranom raskidu navedenog ugovora zbog nemogućnosti izgradnje. U takvim okolnostima, pravni prethodnik tužene nije mogao opravdano verovati da je stekao pravo svojine na nepokretnosti koja nije ni bila izgrađena, niti mu je bila predata na osnovu valjanog pravnog osnova. Pored toga, u toku postupka nije dokazano da je izvršena primopredaja stana pravnom prethodniku tužene na osnovu navedenog ugovora, niti je dokazano kada i na koji način je izvršen upis prava svojine u javne knjige na njegovo ime. Sam upis u javnu knjigu, ukoliko nije zasnovan na valjanom pravnom osnovu, ne može učiniti državinu savesnom. Okolnost da je pravni prethodnik tužene bio u posedu stana duži vremenski period sama po sebi ne ukazuje na savesnost državine, jer savesnost podrazumeva postojanje opravdanog uverenja da se pravo državine zasniva na valjanom pravnom osnovu, što u konkretnom slučaju nije dokazano.
Osim toga, činjenica da je pravni prethodnik tužene pokrenuo sudski postupak radi utvrđivanja prava svojine na predmetnom stanu, koji je pravnosnažno okončan odbijanjem njegovog tužbenog zahteva, ukazuje da nije raspolagao nesumnjivim pravnim osnovom za sticanje prava svojine, odnosno da nije bio savestan držalac.
Stoga pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da tužena, odnosno njen pravni prethodnik, nisu dokazali da su bili savesni držaoci predmetne nepokretnosti. Tužena nije dokazala da su ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine održajem, niti je takav zahtev bio predmet odlučivanja u ovoj parnici.
Navodi revizije da je pravo pravnog prethodnika tužene bilo upisano u javnim knjigama ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, jer se u postupku utvrđivanja prava svojine ispituje postojanje valjanog pravnog osnova sticanja. Ukoliko upis nije zasnovan na valjanom pravnom osnovu, on ne može proizvoditi pravno dejstvo u odnosu na lice koje svoje pravo zasniva na valjanom pravnom osnovu.
Kako se revizijom tužene ne dovodi u sumnju pravilnost primene materijalnog prava od strane nižestepenih sudova, Vrhovni sud je, primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Tatjana Matković Stefanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
