Rev 7825/2025 3.19.1.26.1.4; 1.5.7

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7825/2025
12.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Kuzović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/24 od 12.09.2024. godine, u sednici održanoj 12.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/24 od 12.09.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/24 od 12.09.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 43/21 od 17.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 23.852,02 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 08.03.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 112.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima postupka do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 165/24 od 12.09.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 23.852,02 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.03.2021. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 45.000,00 dinara. Stavom trećimi izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tužena je podnela odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev za naknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Beogradu St 181/10 (stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Evropa osiguranje“ AD Beograd prema kojem tužilac ima priznato a delimično nenamireno potraživanje u iznosu od 23.852,00 dinara). O ovom pravu tužioca, nižestepeni sud je odlučio u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a tiče se primene članova 4, 22, 23, 24, 26, 27, 28, 30. i 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kao i primene člana 154. ZOO, kod utvrđenja da tužilac tokom postupka nije dokazao da je „Evropa osiguranje“ a.d. Beograd, u stečaju privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, pa Republika Srbija nema obavezu da tužiocu naknadi materijalnu štetu opredeljenu tužbenim zahtevom, s obzirom na to da tužena odgovara za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u slučaju kada je imovina stečajnog dužnika u većinskog državnoj ili društvenoj svojini. Odluka u skladu sa pravnim zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018.godine, koji je dopunjen na sednici od 27.09.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke ovog suda kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom članu 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 08.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 23.852,02 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je shodno članu 479. stav 6. ZPP Vrhovni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koji reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tužene za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP, zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković