Rev 10516/2025 3.19.1.26.1.4; 3.1.1.9.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10516/2025
01.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Sandra Kršenović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Bulatović, advokat iz ..., VV i GG, obojice iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Slobodan Despotović, advokat iz ..., DD i ĐĐ, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dušica Skoković i EE iz ..., radi utvrđenja prava službenosti prolaza, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1523/24 od 28.02.2025. godine, u sednici održanoj 01.10.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1523/24 od 28.02.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1523/24 od 28.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1523/24 od 28.02.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu P 484/22 od 13.03.2024. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev da se utvrdi da tužilja ima pravo stalne službenosti prolaza pešice, zapregom, traktorom sa priključnim mašinama, putničkim i teretnim vozilima, pravcem kojim prolazi od javnog puta koji nosi kp broj .. KO ..., pa se pruža najpre krajnjom jugoistočnom stranom kp broj .. KO ..., pravcem severoistok-jugozapad u dužini od 17m, pa zatim istim pravcem krajnjom jugoistočnom stranom kp broj .. KO ..., u dužini od 24m, a radi dolaska u svoju povlasnu kp broj .. KO ...; da se naloži tuženima da trpe da tužilja svoje pravo upiše u javne knjige i obavezana tužilja da tuženoj BB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 328.325,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev za utvrđenje prava službenosti prolaza preko parcela tuženih na način kako je to opisano u tužbenom zahtevu, kod utvrđenog da postoji više puteva kojima se može doći na povlasnu parcelu, a tužilja nije dokazala tvrdnju na kojoj je zasnovala zahtev da je sve vreme roka održaja od 20 godina, faktički ostvarivala pravo službenosti prolaza spornim putem. Obrazloženje pobijane presude ne odstupa od dosadašnjeg tumačenja i primene materijalnog prava u situacijama bitno istovrsnog činjeničnog utvrđenja, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava niti za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Navodima revizije se ne ukazuje na sporna prava pitanja od opšteg interesa i na pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, već ukazuje na činjenična pitanja konkretnog spora, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP. Osim toga, navodi revizije se delimično odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti. Institut izuzetne dozvoljenosti revizije predviđen je isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, i to pod uslovima koji su zakonom izričito propisani.

Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja u svakom konkretnom slučaju činjenica relevantnih za primenu materijalnog prava, a iz navoda revizije ne proizlazi da postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 23.05.2022. godine. U tužbi nije označena vrednost predmeta spora, niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom, ali je tužilji naloženo da plati sudsku taksu za tužbu i prvostepenu presudu u iznosu od po 1.900,00 dinara. Obračunata taksa u navedenom iznosu naplaćuje se u parnicama čija je vrednost predmeta spora do 10.000,00 dinara, a što ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa je revizija tužilje nedozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Imajući izloženo u vidu, na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković