Rev2 1934/2024 3.5.22.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1934/2024
23.04.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Olenik, advokat iz ..., protiv tuženog „SERBIA ZIJIN COPPER“ D.O.O. Bor, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 221/24 od 29.02.2024. godine, u sednici održanoj 23.04.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 221/24 od 29.02.2024. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P1 168/23 od 30.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je poništeno kao nepravilno i nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji br. .. od 29.03.2019. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete nastale otkazom ugovora o radu u periodu od avgusta 2021. godine zaključno sa 08.02.2023. godine isplati iznos od ukupno 698.847,25 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.10.2023. godine, kao dana presuđenja, do isplate, kao i da joj na navedeni iznos uplati pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje, PIO, Nacionalnoj službi za zapošljavanje od dana dospelosti do konačne isplate, dok je odbijen, kao neosnovan, veći deo tužbenog zahteva od dosuđenog, a do traženog iznosa od 912.650,17 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 462.375,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 221/24 od 29.02.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, usvajajućem delu stava drugog izreke i u stavu trećem izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se poništi kao nepravilno i nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji br. .. od 29.03.2019. godine i da se obavežu tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza za period od avgusta 2021. godine do 08.02.2023. godine isplati iznos od 698.847,25 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 30.10.2023. godine do isplate i da na navedeni iznos uplati u korist tužilje pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima po stopi i osnovici važećoj na dan uplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 462.375,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članan 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog u organizacionoj celini ugosteljstvo u Hotelu «BB», gde je radila od 01.03.2013. godine do 29.03.2019. godine na određeno vreme, nakon čega je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme počev od 01.04.2019. godine na radnom mestu “šanker” u istoj organizacionoj celini (ugovor o radu br. .. od 29.03.2019. godine). Aneksom ugovora o radu od 06.04.2020. godine tužilja je raspoređena na radno mesto “poslovi drobničara sekundarnog i tercijalnog drobljenja”. Aneksom 2 ugovora o radu od 16.07.2020. godine tužilja je raspoređena na radno mesto “poslovi i radni zadaci na komandnom pultu Flotacije”. U periodu od 28.04.2020. godine do 29.04.2021. godine tužilja je bila privremeno sprečena za rad zbog zdravstvenih problema. Po zaključenju bolovanja, dana 29.04.2021. godine tužilja je tuženom podnela zahtev za korišćenje godišnjeg odmora u periodu od 30.04.2021. godine do 18.05.2021. godine, koji zahtev je odmah usmeno odbijen od strane njenog nadređenog. Dana 06.05.2021. godine tužilji je na njen “mail” poslato objašnjenje o razlozima odbijanja zahteva za korišćenje godišnjeg odmora. I pored toga, tužilja je izostala sa rada u periodu od 30.04.2021. godine do 18.05.2021. godine, za koji period nije opravdala svoje odsustvo.

Upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu tužilji br. .. od 07.07.2021. godine), tuženi je tužilji poslao poštom (preporučeno pošiljkom) na adresu ... br. .. dva puta, na kojoj adresi je imala prijavljeno prebivalište kod tuženog. Na ovu adresu je naslovljena i ponuda za zaključenje aneksa 2 ugovora o radu od 16.07.2020. godine, dok je u ugovoru o radu i aneksu 2 ugovora o radu od 16.07.2020. godine navedena adresa u ... (koja stoji i u oceni prvostepene lekarske komisije Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje od 01.09.2020. godine). Upozorenje se vratilo kao neuručeno, zbog čega je istaknuto na oglasnu tablu tuženog dana 22.07.2021. godine, sa koje je skinuto dana 09.08.2021. godine, o čemu je tuženi sačinio službenu belešku. Rešenjem od 11.08.2021. godine, tuženi je otkazao tužilji ugovor o radu tužilji zbog toga što se od 30.04.2021. godine zaključno sa 18.05.2021. godine nije javila i nije dolazila na rad, a nije opravdala odsustvo sa rada, čime je učinila povredu radne discipline „neopravdano izostajanje sa rada tri dana u toku meseca, odnosno pet radnih dana u toku godine“ iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, člana 179. tačka 23. Pravilnika o radu i člana 13. stav 2. tačka 23. Pravilnika o radnoj disciplini i ponašanju zaposlenih kod poslodavca.

Prema tvrdnji tužilje, upozorenje o postojanju razloga za otkaz joj nije dostavljeno, kao i rešenje o otkazu ugovora o radu, zbog čega nije mogla da se izjasni na upozorenje, s obzirom na to da je u periodu kada joj je otkazan ugovor o radu živela u ..., u ulici ... br. .., gde je tuženi trebalo da joj vrši dostavu upozorenja i rešenja. Prema izveštaju Policijske uprave u Boru, kao nadležnog organa za vođenje evidencije o prebivalištima građana, tužilja ima prijavljeno prebivalište u ..., na sledećim adresama: Ulica ... br. .. (od 03.04.2006. do 21.08.2009. godine), Ulica ... br. .. (od 21.08.2009. do 13.05.2011. godine), Ulica ... br. .. (od 13.05.2011. godine do 21.03.2016. godine), Ulica ... br. .. (od 21.03.2016. do 14.08.2019. godine) i Ulica ... br. .. (od 14.08.2019. godine pa nadalje).

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja (pred tim sudom) prvostepeni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi za poništaj predmetnog otkaznog akta i za naknadu štete, jer tužilji u toku disciplinskog postupka nije na zakoniti način izvršena dostava upozorenja i rešenja o otkazu, iako je uredno prijavljivala promenu prebivališta tuženom, zbog čega ima obavezu da joj naknadi pričinjenu štetu u vidu izgubljene zarade za traženi period sa pripadajućom kamatom, s pozivom na odredbe Zakona o radu (član 191. st. 1. do 3.).

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu odluku, smatrajući da je prvostepeni sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito zbog toga što pre donošenja tog rešenja tuženi nije dostavio tužilji upozorenje o postojanju razloga za otkaz, čime joj je uskratio pravo na odbranu. Prema stavu drugostepenog suda, tužilji nije uskraćeno pravo da se izjasni o povredi radne obaveze koja joj je stavljena na teret. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u svim pismenima i dokumentima tuženog, a koji se tiču tužilje, navedena ili adresa Ulica ... br. .. ili adresa Ulica ... br. .., dok adresa ulica ... br. .., za koju je tužilja tvrdila da je njena adresa i na kojoj ima prijavljeno prebivalište kod nadležnog organa, nije navedena ni u jednom dokumentu, niti je tužilja pružila bilo kakav dokaz da je obavestila poslodavca o tome, iz čega proizilazi da nije obavestila tuženog o promeni svoje adrese, te da zbog toga poslodavac nije ni mogao da vrši dostavljanje pismena na adresu Ulica ... br. .., već isključivo na adresama koje su mu bile dostupne. Na taj način usled ponašanja tužilje, tuženi je bio prinuđen da dostavljanje tužilji vrši preko oglasne table. Kako je tuženi dokazao da je tužilja svojom krivicom učinila povredu radne obaveze koja joj je stavljena na teret, to je predmetno rešenje o otkazu ugovora o radu zakonito.

Po oceni Vrhovnog suda, ovakva odluka drugostepenog suda ne može se prihvatiti kao pravilna.

Odredbom člana 180. stav 1. Zakona o radu, propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. U upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje. Upozorenje se dostavlja zaposlenom na način propisan za dostavljanje rešenja o otkazu ugovora o radu iz člana 185. ovog zakona, odnosno u prostorijama poslodavca, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta zaposlenog.

U konkretnom slučaju, činjenično stanje nižestepenih odluka se razlikuju u pogledu bitne činjenice da li je upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu dostavljeno tužilji na način propisan odredbama člana 180. Zakona o radu i s tim u vezi da li je tužilja obavestila tuženog kao svog poslodavca o aktuelnoj adresi prebivališta (..., Ulica ... br. ..) ili nije.

Drugostepeni sud u smislu člana 394. stav 1. tačka 1. ZPP nije mogao bez rasprave da utvrdi drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi. Naime, u osnov presude kojom drugostepeni sud preinačuje prvostepenu presudu uzima se ono činjenično stanje na kojem je ta presuda zasnovana ili činjenično stanje koje je utvrdio drugostepeni sud prema rezultatu dokazivanja koje je pred njim izvedeno. Ako povodom žalbe nije održana rasprava, načelo neposrednosti nalaže da drugostepeni sud u osnov svoje preinačujuće presude uzme činjenice na kojima je zasnovana prvostepena presuda, a u protivnom je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Od tog pravila zakon predviđa odstupanja u slučaju da je prvostepeni sud svoje uverenje o činjenicama zasnovao isključivo na posredno izvedenim dokazima i ispravama, kada te dokaze i drugostepeni sud može oceniti posredno, kao i u slučaju kada je prvostepeni sud svoj stav po pitanju jedne sporne činjenice zauzeo izvođenjem zaključka iz druge činjenice.

Prvostepeni sud je kako ocenom neposredno izvedenih dokaza (iskaza tužilje saslušane u svojstvu parnične stranke čijem iskazu je poklonio veru), tako i ocenom posredno izvedenih dokaza (ugovor o radu, kao i aneks 2 ugovora o radu od 16.07.2020. godine, ocena prvostepene lekarske komisije Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje od 01.09.2020. godine) utvrdio da je tužilja obavestila tuženog o svojoj aktuelnoj adresi (..., Ulica ... br. .., na kojoj adresi se nalazi novokupljeni stan tužilje i njenog supruga), kao i o prethodnoj adresi (..., ulica ulica ... br. .., na kojoj se nalazi kuća svekra i svekrve tužilje). Osim toga, i tokom postupka (a na šta ukazuje i u reviziji) tužilja je ukazivala da se između stranaka od ranije vodi još jedan sudski spor, po tužbi tužilje radi poništaja aneksa ugovora o radu, u kojoj je navedena njena aktualna adresa. Međutim, drugostepeni sud je, zanemarivši ocenu iskaza tužilje od strane prvostepenog suda, ceneći samo pismene dokaze, utvrdio drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pred prvostepenim sudom.

U takvoj situaciji, drugostepeni sud je imao obavezu, što nije učinio, da ponovnim izvođenjem dokaza koji su izvedeni pred prvostepenim sudom i njihovom ocenom nesumnjivo razjasni da li je tužilja obavestila tuženog o svojoj aktuelnoj adresi, odnosno da li je tuženi imao ili mogao imati saznanje, prema svim okolnostima konkretnog slučaja, o aktuelnoj adresi tužilje ili o adresi na kojoj prima pismena, od čega zavisi ocena da li su bili ispunjeni uslovi za stavljanje upozorenja na postojanju razloga za otkaz na oglasnu tablu tuženog, odnosno ocena da li je tužilji bilo uskraćeno pravo na odbranu u disciplinskom postupku (član 180. Zakona o radu).

Iz navedenog razloga, drugostepena presuda je morala biti ukinuta, uz ukidanje i odluke o troškovima postupka jer zavisi od ishoda spora, i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

Na osnovu člana 415. stav 1.ZPP , Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Mirjana Andrijašević,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković