
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1393/2025
19.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Bojane Paunović i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog tri krivična dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Nenada Trajkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br.273/23 od 13.05.2025. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 br.99/25 od 12.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 19. novembra 2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Nenada Trajkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K br.273/23 od 13.05.2025. godine i Višeg suda u Vranju Kž1 br.99/25 od 12.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K br.273/23 od 13.05.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja tri krivična dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, pa pošto su mu za svako od izvršenih krivičnih dela prethodno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri meseca, okrivljenom je na osnovu člana 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom, okrivljeni je obavezan da oštećenima BB, te maloletnim oštećenima VV i GG izmiri dospele obaveze na ime izdražvanja, u roku od godinu dana od dana pravnosnažnosti presude i da uredno daje izdržavanje dok budu postojali zakonski razlozi, a u suprotnom uslovna osuda će se opozvati i utvrđena kazna zatvora izvršiti na osnovu člana 195. stava 4. KZ.
Okrivljeni je obavezan da plati troškove krivičnog postupka, i to sudu na ime paušala i troškova krivičnog postupka, a oštećenima na zastupanja od strane punomoćnika, u iznosima navedenim u izreci prvostepene presude, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Oštećeni su na osnovu člana 258. stav 4. ZKP upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovisnkopravnih zahteva.
Presudom Višeg suda u Vranju Kž1 br.99/25 od 12.08.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Trajkovića, a presuda Osnovnog suda u Vranju K br.273/23 od 13.05.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Nenad Trajković, zbog povrede zakona iz člana 438. ZKP, ne navodeći konkretno o kojoj povredi zakona se radi, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i spise vrati na ponovno odlučivanje, ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe i odluči da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog AA – advokat Nenad Trajković, u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu zakona iz člana 438. ZKP, koja je opšteg karaktera, a u obrazloženju zahteva ne navodi nijednu povredu iz člana 485. stav 4. ZKP zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje povredu odredaba člana 440. ZKP, isticanjem da su okrivljeni AA i oštećena DD bivši bračni partneri koji su nakon razvoda braka, 2015. godine, iznova zasnovali vanbračnu zajednicu, da je samim tim postojao zajednički suživot u jedinstvenom domaćinstvu, pa je jasno da je okrivljeni doprinosio izdržavanju oštećenih, izvodeći pri tome sopstveni zaključak da u konkretnom slučaju nema umišljaja na strani okrivljenog, te da je sud okrivljenog oglasio krivim na osnovu „paušalne ocene dokaza“, iako ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizilazi da je izvršio predmetno krivično delo.
Pored toga, branilac u podnetom zahtevu navodi da je nejasno zbog čega iskazi okrivljenog i svedoka nisu bili prihvatljivi za sud, te da Viši sud u Vranju, kao drugostepeni, u svojoj odluci nije obrazložio zbog čega je „druga varijanta nalaza i veštaka ekonomske struke neprihvatljiva“, niti je izneo razloge zbog čega nisu prihvaćeni navodi odbrane u žalbi i tokom postupka, kojim navodima ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Najzad, branilac u podnetom zahtevu ističe da obrazloženje prvostepene presude ne sadrži ocenu dokaza u smislu odredbe člana 419. stav 2. ZKP, te da je drugostepeni sud „prešao“ preko predloga branioca da se održi sednica veća pred tim sudom, kojim navodima ukazuje na povredu člana 447. stav 2. ZKP.
Kako sve navedene povrede (iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, 440. ZKP, 447. stav 2. ZKP i 419. stav 2. ZKP) u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
