Rev 10413/2025 3.1.2.7.3.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10413/2025
13.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vesna Vasić, advokat iz ..., protiv tuženog Akcionarskog društva „Elektroprivreda Srbije“ ad Beograd, Ogranak „Drinsko-Limske HE“ Bajina Bašta, koga zastupa punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1221/24 od 08.04.2025. godine, u sednici održanoj 13.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1221/24 od 08.04.2025. godine i predmet VRAĆA istom sudu, na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1221/24 od 08.04.2025. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Užicu, Sudska jedinica Bajina Bašta P 901/23 od 26.03.2024. godine, pa je obavezan tuženi „Elektroprivreda Srbije“ ad Beograd, Ogranak „Drinsko-Limske HE“ Bajina Bašta, da tužiocu AA iz ..., na ime naknade materijalne štete isplati, i to na ime štete na vikend objektu iznos od 1.556.100,00 dinara, na ime štete na katastarskim parcelama iznos od 5.534.000,00 dinara i na ime štete pričinjene na voću iznos od 329.440,00 dinara, ukupno 7.419.540,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom prema Zakonu o zateznoj kamati počev od 08.04.2025. godine, kao dana presuđenja do isplate i da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 825.185,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj prema Zakonu o zateznoj kamati od dana izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), pa je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilac vlasnik kp.br. .. KO Zaovine, zemljište pod zgradom – objektom površine 38m2, livada 8. klase površine 1780 m2, na kome je tužilac sagradio vikend kuću koja se sastojala od prizemlja i potkrovlja i izvršio zasad više voćnih kultura i kp.br. .. KO Zaovine, livada 8. klase površine 949 m2, kao i zasada više voćnih kultura, a koje se nalaze u potesu zaseoka „AA“ neposredno uz akumulaciono jezero. Vikend kuću tužilac je sagradio 1992. godine.

RHE Zaovine je u svojini tuženog, a za potrebe rada i fukcionisanja te hidroelektrane koristi akumulaciju jezera Zaovine. Ova akumulacija je puštena u rad 1982. godine. U aprilu 2019. godine, usled znatih oscilacija nivoa vode u RHE Zaovine došlo je do aktiviranja klizišta na desnoj obali akumulacije brane „Lazići“ na prostoru zaseoka „AA“ koje, pored ostalog, obuhvata i parcele tužioca koje su postale neupotrebljive, kao i stambeni objekt sa zasadima voća koji su potpuno urušeni i devastirani. Uzrok aktiviranja klizišta je naglo pražnjenje i punjenje akumulacije, a drugi činioci kao što su infrastruktura i atmosferske padavine, nisu od presudnog značaja, kao što nije ni sastav tla. Usled pomeranja terena koji se nalazi u zoni aktivnog klizišta došlo je potpune promene reljefa u celoj zoni, pomerili su se nasuti putevi koji nisu za korišćenje, urušili su se objekti i nemoguće je sanacijom uspostaviti ranije stanje. Sporna nepokretnost je izgubila svoju tržišnu i upotrebnu vrednost, praktično je neupotrebljiva i potpuno uništena. Nalazima veštaka građevinske i poljoprivredne struke utvrđena je šteta na vikend objektu u iznosu od 1.556.100,00 dinara, vrednost zemljišta od 5.534.000,00 dinara i šteta na voću u iznosu od 329.440,00 dinara.

Drugostepeni sud je, s obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, obavezao tuženog da tužiocu naknadi nastalu štetu.

Vrhovni sud smatra da je drugostepeni sud, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.

Osnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da tužilac nema pravo na naknadu štete u visini tržišne vrednosti parcela jer su one i dalje ostale u svojini i državini tužioca, da se u pogledu vrednosti vikend kuće takođe tužiocu ne može dosuditi tržišna vrednost, te da nije pravilno ocenjen prigovor podeljene odgovornosti za štetu koju je tužilac pretrpeo.

Članom 154. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, a za štetu od stvari ili delatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivicu. Prema odredbi člana 173. istog Zakona šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću smatra se da potiče od te stvari, odnosno delatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala, a ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice je dužno da ostatak štete naknadi u novcu, a kada uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće ili kada sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete (član 185. stav 1- 3. ZOO).

Suprotno navodima revizije drugostepeni sud je cenio uticaj drugih faktora na nastupanje štete, s obzirom da je konstatovano da je nesumnjivo uzročnik nestabilnosti padine i klizanja tla upravo velika i nagla oscilacija nivoa veštačke akumulacije. Dakle, suština je naglom punjenju i pražnjenju akumulacije, a ne u samom punjenju i pražnjenju. Pri tome, tuženi nije dokazao da je uzrok štete van njegove delatnosti, u smislu člana 173. Zakona o obligacionim odnosima.

Međutim, pogrešno je stanovište drugostepenog suda kojim je tužiocu dosudio naknadu u visini tržišne vrednosti nepokretnosti. Drugostepeni sud navodi da je nepokretnost neupotrebljiva i potpuno uništena, što bi upućivalo da ona uopšte i ne postoji. Iz nalaza i mišljenja veštaka proizlazi da nepokretnost postoji, ali sa bitno izmenjenim reljefom. Drugostepeni sud nije dao dovoljan značaj činjenici da je tužilac ostao u svojini nepokretnosti, odnosno da tužiocu parcele nisu oduzete, niti su prestale da postoje, pa mu se ne može dosuditi naknada u visini tržišne vrednosti parcela. Takva naknada se dosuđuje samo vlasniku koji je lišen svoje imovine, što ovde nije slučaj. Takođe, ni za urušenu vikendicu tužiocu se ne može dosuditi tržišna vrednost, već samo vrednost građevinskog materijala koji je upotrebljen za njenu izgradnju, a koji više ne može da se iskoriti.

Odredbom člana 3. stav 1. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa propisano je da vlasnik ima pravo da svoju stvar drži, koristi je i njome raspolaže u granicama određenim zakonom. Sporne nepokretnosti su i dalje u državini tužioca i on njima može raspolagati, a kako je utvrđeno tokom spora ne može nepokretnosti koristiti jer su izgubile upotrebnu vrednost.

Zakonom o planiranju i izgradnji („Sl. Glasnik RS“ br. 72/09, 81/09, 64/10 – US i dr.) propisano je da je klizište vid geodinamičkog procesa u kome se zemljište pod uticajem gravitacije i drugih geoloških, hidroloških i seizmoloških pojava odvaja od stabilne podloge i klizi po kliznoj površini. Zakonom o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama („Sl. Glasnik RS“ br. 87/2018) klizanje tla je definisano kao elementarna nepogoda (član 2. stav 1. tačka 2.), dok je Zakonom o rudarstvu i geološkim istraživanjima („Sl. Glasnik RS“ br. 101/2015...40/2021) definisala kao geološki hazard (član 3. stav 1. tačka 17). Ovim propisom regulisano je i da Geološki savez vrši istraživanje i moritoring klizišta.

U smislu navedenog, drugostepeni sud je prilikom ocene visine štete propustio da ceni da li se radilo o već poznatom klizištu, koje postoji niz godina, da li je tužilac znao da se radi o takvom zemljištu i od kakvog je to uticaja na visinu štete.

Iz navedenih razloga revizija tuženog je usvojena i pobijana presuda ukinuta.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će imati u vidu primedbe iz ovog rešenja, pre svega činjenicu da su nepokretnosti ostale u vlasništvu tužioca, a ceneći da li se radilo o registrovanom klizištu i ako jeste kako je to uticalo na vrednost tužiočevih nepokretnosti. Pošto postupi po navedenim primedbama drugostepeni sud će ponovo odlučiti o tužbenom zahtevu.

Odluka o troškovima postupka zavisi od konačnog uspeha stranaka u sporu, zbog čega je ukinuta i odluka u stavu trećem izreke pobijane presude.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP.

Pedsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković