
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2830/2025
19.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Radojković advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije-Ministarstva odbrane-Sektor za civilnu odbranu i pripreme odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4259/24 od 14.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 19.03.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4259/24 od 14.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4259/24 od 14.03.2025. godine preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 533/24 od 03.06.2024. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se tužena obaveže da isplati tužiocu štetu u visini neisplaćenih neto zarada u ukupnom iznosu od 412.309,28 dinara, sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose počev od označenih datuma do isplate (stav prvi izreke) i da na iznose razlike u plati u korist tužioca uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja (stav drugi izreke), kao i da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 178.350,00 dinara, a tužilac obavezan da na ime troškova prvostepenog postupka isplati tuženoj iznos od 54.000,00 dinara (stav treći izreke) i da na ime troškova drugostepenog parničnog postupka isplati iznos od 27.000,00 dinara (stav četvrti izreke).
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Označena bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je odlučeno o zahtevu koji ne spada u sudsku nadležnosti, odnosno ako je sud odbio da odlučuje o zahtevu za koji je nadležan. U ovom slučaju, odlučivano je o zahtevu tužioca za naknadu štete – imovinskopravnom sporu za koji postoji sudska nadležnost u parničnom postupku (član 1. ZPP).
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je profesionalno vojno lice. Naredbom ministra odbrane od 18.03.2015. godine tužilac je postavljen za načelnika Centra Ministarstva odbrane za lokalnu samoupravu u ... - Regionalnog centra ministarstva odbrane ..., sa formacijskim činom majora i formacijskom platnom grupom 13. Rešenjem od 02.04.2015. godine određen je koeficijent za obračun tužiočeve plate po položaju i po činu (čin potpukovnika). Tokom 2018. godine izmenjeni su elementi formacijskog mesta na kojem je tužilac obavljao dužnost- promenjen je formacijski čin majora u formacijski čin potpukovnika i formacijska platna grupa 13 (za koju je propisan koeficijent 1) u formacijsku platnu grupu 11. (za koju je propisan koeficijent 1,20). Rešenjem načelnika Regionalnog centra Ministarstva odbrane ... od 08.04.2020. godine odbijen je tužiočev zahtev za novčane prinadležnosti u periodu od 22.03.2018. godine do 13.03.2020. godine - platu o formacijskom činu potpukovnika i formacijskoj platnoj grupi 11, sa obrazloženjem da ne postoji naredba ministra odbrane kojom se tužilac postavlja na to mesto. Tužiočeva žalba izjavljena protiv tog rešenja odbijena je rešenjem načlenika uprave za obaveze odbrane Ministarstva odbrane od 17.08.2020. godine. Tužilac protiv tog rešenja nije vodio upravni spor.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilnom primenom materijalnog prava preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev za naknadu štete.
Odredbom člana 164. Zakona o radu propisano je da ako zaposleni pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu u skladu sa zakonom i opštim aktom. Izraz „u skladu sa zakonom“ upućuje na primenu Zakona o obligacionim odnosima o odgovornosti za štetu.
Tužilac podnetom tužbom traži naknadu materijalne štete nastale u periodu od 22.03.2018. godine do 13.03.2020. godine, u visini razlike između isplaćene i pripadajuće plate nakon promene formacijskih elemenata za obračun plate profesionalnog vojnog lica na njegovom radnom mestu. Tužiočev zahtev za novčane prinadležnosti u označenom periodu – platu po izmenjenim formacijskim elementima za njen obračun, odbijen je konačnim i pravnosnažnim rešenjem donetim u upravnom postupku na osnovu člana 141. stav 1. i člana 142. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“ br. 116/07...94/19) u vezi tačke 3. stav 3. Odluke o ovlašćenjima za rešavanje u upravnim stvarima u ministarstvu odbrane („Službeni vojni list“ br. 2/08...31/10).
Zbog toga, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani navodi revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Konačnim i pravnosnažnim rešenjem nadležnog starešine odbijen je zahtev tužioca za priznavanje uvećane plate u utuženom periodu po osnovu promene elemenata za njen obračun, zbog čega u ovom slučaju nema nezakonitog ili nepravilnog rada organa tužene kao osnova njene odgovornosti za potraživanu štetu, u smislu člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Iz tog razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
