Rev2 1728/2025 3.5.22.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1728/2025
06.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupaju punomoćnici Anđelka Radosavljević Milenković i Dalibor Dimitrijević, advokati iz ..., protiv tuženog „Elektroprivreda Srbije“ – Javno preduzeće za proizvodnju, preradu i transport uglja, Površinski kopovi „Kosovo – Obilić“ iz Beograda, koga zastupa punomoćnik Ivan Živanović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1678/24 od 12.11.2024. godine, u sednici održanoj 06.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E                       

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1678/24 od 12.11.2024. godine i predmet VRAĆA drugostepenom sudu, na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1678/24 od 12.11.2024. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Kraljevu P1 38/21 od 12.05.2021. godine. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., pa je poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu broj .. od 30.07.2018. godine, Elektroprivreda Srbije – Javno preduzeće za proizvodnju, preradu i transport uglja, Površinski kopovi „Kosov-Obilić“, Beograd, kojim je otkazan ugovor o radu broj .. od 20.08.2014. godine, po osnovu učinjene povrede radne obaveze „neopravdano izostajanje sa posla tri uzastopna radna dana ili pet radnih dana sa prekidima u toku godine“, sa danom prestanka radnog odnosa 25.06.2018. godine, kao nezakonito i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu, na ime troškova parničnog postupka, isplati iznos od 308.250,00 dinara, a ako u ostavljenom roku  navedenu obavezu ne ispuni, obavezan je tuženi da tužiocu na napred navedeni iznos troškova parničnog postupka plati i zakonsku zateznu kamatu počev od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. Glasnik RS“ br. 72/11...10/23), pa je ocenio da je izjavljena revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je aneksom ugovora o radu broj 3 od 02.03.2018. godine između stranaka ugovoreno da će tužilac obavljati poslove – ... na održavanju u JP „EPS“ – Ogranak „Tent“ Beograd, Obrenovac od 12.03.2018. godine. Tužiocu je osporenim rešenjem tuženog broj .. od 30.07.2018. godine otkazan ugovor o radu broj .. od 20.08.2014. godine zbog učinjene povrede radne obaveze „neopravdano izostajanje sa posla tri uzastopna radna dana ili pet radnih dana sa prekidima u toku godine“ utvrđene članom 9. stav 1. alineja 14. ugovora o radu, sa danom prestanka radnog odnosa 25.06.2018. godine. U obrazloženju ovog rešenja, pored ostalog, navedeno je da je tužilac nakon zaključenog bolovanja neopravdano izostao sa posla u periodu od 25.06.2018. godine do 29.06.2018. godine i nije opravdao odsustvo za sporne dane, da je pre donošenja osporenog rešenja tuženi dostavio tužiocu pisano upozorenje za postojanje razloga za otkaz ugovora o radu broj .. od 10.07.2018. godine, da se tužilac na pisano upozorenje izjasnio dana 13.07.2018. godine u kome je naveo da stoji na raspolaganju radi radnog angažovanja za potrebe preduzeća ukoliko je potrebno, te da se tužilac po zaključenom bolovanju, usmeno 25.06.2018. godine javio pretpostavljenima - zaposlenima kod tuženog i obavestio ih da mu je bolovanje zaključeno.

Iz iskaza tužioca i saslušanih svedoka drugostepeni sud je zaključio da je tužilac bio angažovan pre odlaska na bolovanje, 22. i 23.05.2018. godine u Lazarevcu, a da je njegovo mesto rada bilo u Obrenovcu, da se javio u kancelariju tuženog u Kraljevu 25.06.2018. godine i doneo doznake koje su prosleđene u Beograd, da se sledećeg dana ponovo javio i da je obavešten da će ga pozvati telefonom kako bi ga obavestili gde treba da nastavi sa radom, da je praksa kod tuženog bila da radnici nisu stalno radno angažovani već se dešava da ih pozivaju telefonom kada za radom ima potrebe.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, drugostepeni sud je utvrdio da tužilac, nakon zaključenog bolovanja, nije dobio konkretan odgovor od pretpostavljenih gde treba da nastavi sa radom, kod činjenice da nije imao zaključen aneks ugovora o radu za rad u Lazrevcu, već je njegovo poslednje radno mesto bilo u Obrenovcu, a da je na bolovanje otišao sa rada u Lazarevcu, pa tužilac nije učinio povredu radne obaveze propisanu ugovorom o radu zbog koje mu je prestao radni odnos. Tuženi, kao poslodavac, nije jasno definisao organizaciju i način rada, tužilac nije radio u kontinuintetu već u nekim periodima po pozivu tuženog, te organizacija posla tuženog mimo zakonskih propisa u vezi raspoređivanja zaposlenih bez zaključenog aneksa ugovora o radu nije stvorila mogućnost da tužilac jasno bude upoznat sa bitnim elementima ugovora o radu, kao što je mesto rada, zbog čega tuženi ne može, u konkretnom slučaju, osnovano zaposlenom otkazati ugovor o radu zbog navedene povrede radne obaveze.

Vrhovni sud smatra da drugostepeni sud, zbog pogrešne primene materijalnog prava, nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Osnovano se u reviziji ukazuje da je tužilac zaključio aneks ugovora o radu broj 4 kojim je konstatovano da će se aneks primenjivati počev od 21.05.2018. godine, a u  kom je mesto rada JP „EPS Beograd“ - Ogranak RB „Kolubara“. Tužilac je i otišao na bolovanje sa radnog mesta u Lazarevcu, kako je i sam izjavio, pa je nejasan zaključak drugostepenog suda da tužilac nije znao na koje radno mesto treba da se javi nakon zaključenog bolovanja. U spisima se nalazi navedeni aneks ugovora o radu, br. 4 od 27.05.2018. godine koji drugostepeni sud nije izveo kao dokaz. Takođe, drugostepeni sud nije imao u vidu obrazloženje pobijanog rešenja u delu u kome se navode iskazi pretpostavljenih tuženom, a koji su i saslušani u toku postupka, u smislu da je predočio svedocima obrazloženje rešenja i utvrdio šta je tačno u pogledu komunikacije između tuženih i njegovih pretpostavljenih. Pored toga, sam tužilac je potvrdio da je nakon zaključenog bolovanja otišao u kancelariju poslodavca u Kraljevu da se javi da ne može da radi, jer je bolestan, pri čemu dalji period nedolaska na posao nije opravdao dostavljanjem doznaka o otvorenom bolovanju, odnosno da je bio sprečen zbog bolesti da radi.

Zbog toga što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno Vrhovni sud nije mogao da ispita pravilnost primene materijalnog prava, zbog čega je pobijana presuda morala biti ukinuta

U ponovnom postupku drugostepeni sud će postupiti po primedbama iz ovog rešenja i pouzdano utvrditi da li je tužilac znao na koje mesto rada treba da se vrati nakon zaključenog bolovanja, pri čemu će imati u vidu i aneks ugovora o radu od 22.05.2018. godine, te da li je na osnovu usmenog javljanja o nemogućnosti odlaska na posao zbog i nadalje pogoršanog zdravstvenog stanja, nakon zaključenog bolovanja, mogao da izostane sa posla. Pošto postupi po navedenim primedbama drugostepeni sud će ponovo odlučiti o žalbi tužioca i donetu novu, pravilnu i zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja, na osnovu člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Pedsednik veća-sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković