
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 207/2026
10.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vuka Tufegdžića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 81/23 od 25.04.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 974/25 od 18.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 10.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vuka Tufegdžića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 81/23 od 25.04.2025. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 974/25 od 18.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K 81/23 od 25.04.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04.07.2019. godine do 06.07.2019. godine.
Istom presudom okrivljeni je, na osnovu člana 261. ZKP i člana 264. ZKP, obavezan da plati sudu na ime sudskog paušala iznos od 10.000,00 dinara, kao i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 472.254,75 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, dok je oštećeni BB, na osnovu člana 258. ZKP upućen da imovinskopravni zahtev ostvari u parničnom postupku.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 974/25 od 18.11.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalba OJT u Obrenovcu i branioca okrivljenog, a presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K 81/23 od 25.04.2025. godine je potvrđena.
Branilac okrivljenog AA, advokat Vuk Tufegdžić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev, ukine pobijane presude i vrati predmet sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je u sednici veća održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Odredbom člana 485. stav 1. tač. 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, dok su stavom 4. navedenog člana propisani uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona (član 74., član 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tač. 1), člana 439. tač.1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4.), koje mogu biti učinjene u prvostepenom i postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom.
Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti numeriše povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenom preko branioca.
Međutim, u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog se bavi razlozima iz člana 409. ZKP koji se tiču izmene ili podnošenja nove optužnice sudu. S tim u vezi branilac okrivljenog u zahtevu ističe da Osnovni sud u Obrenovcu nije mogao da prihvati optužnicu OJT u Obrenovcu Kto 107/21 od 13.05.2024. godine, jer se po navodima odbrane u konkretnoj situaciji radilo o podnošenju nove optužnice, a ne izmeni postojećeg optužnog akta, te je ista morala proći kontrolu veća iz člana 21. stav 4. ZKP i biti dostavljena okrivljenom i braniocu na odgovor. Dalje branilac ističe da se nezakonitost postupanja tužilaštva ogleda u tome što je, pored vođenja krivičnog postupka za krivično delo iz člana 122. KZ, pokrenulo novi postupak za krivično delo iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. KZ, prosleđujući optužni akt sudiji koji je postupao u predmetu K 81/23 zbog istog događaja, ali za drugo krivično delo. Branilac se dalje opširno bavi ovlašćenjima javnog tužioca u ovoj fazi glavnog pretresa, a nakon okončanja dokaznog postupka, te izvodi zaključak da je ovakvim postupanjem tužilaštva, odnosno izmenom pravne kvalifikacije koju je prihvatio sud postupljeno nezakonito i na štetu okrivljenog. Ovakvim navodima branioca okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti, iako ističe povredu odredbe člana 439. tačka 1) ZKP, pravnosnažne presude pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP u vezi člana 409. ZKP, odnosno pobija odredbe ZKP koje regulišu postupanje javnog tužioca kod izmene činjeničnog stanja u toku krivičnog postupka. Po navodima odbrane okrivljeni je osuđen bez dokaza, čak i postojanja sumnje, čime je sud povredio i odredbe člana 16. ZKP.
Međutim, povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP u vezi člana 409. ZKP i člana 16. ZKP, u smislu citirane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek – zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
