U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Jasmine Stamenković, Tatjane Miljuš, Tatjane Đurica i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca DIRECT FACTOR DOO Beograd, čiji je punomoćnik Dejan Simić, advokat u ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je privremeni zastupnik Vladimir Ostojić, advokat u ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 2375/20 od 07.11.2024. godine, u sednici održanoj dana 19.11.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 2375/20 od 07.11.2024. godine.

PREINAČAVA SE presuda Višeg suda u Beogradu Gž 2375/20 od 07.11.2024. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Mladenovcu P 526/19 od 05.12.2019. godine u stavu prvom i drugom izreke, i ODBIJA zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka po reviziji u iznosu od 18.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana dostavljanja prepisa ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu P 526/19 od 05.12.2019. godine, u stavu prvom izreke, održano je na snazi rešenje Osnovnog suda u Mladenovcu o usvojenom platnom nalogu Pl 1310/2018 od 03.09.2018. godine, kojim je obavezan tuženi da tužiocu po osnovu parking naloga br. 141283 od 11.09.2017. godine; parking naloga br. 139596 od 08.09.2017. godine; parking naloga broj 139571 od 07.09.2017. godine; parking naloga broj 141292 od 12.09.2017. godine; parking naloga broj 141824 od 13.09.2017. godine; parking naloga broj 141747 od 14.09.2017. godine; parking naloga broj 139494 od 15.09.2017. godine i Ugovora o ustupanju potraživanja od 30.01.2018. godine, isplati iznose bliže navedene u stavu prvom izreke prvostepene presude sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i da tužiocu isplati iznos od 10.900,00 dinara na ime troškova izdavanja platnog naloga. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 62.745,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom uplati u prolazni depozit Osnovnog suda u Mladenovcu iznos od 22.500,00 dinara na ime troškova postavljenog privremenog zastupnika i o dostavljenoj uplati dostavi sudu dokaz.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 2375/20 od 07.11.2024. godine, i to stavom prvim, preinačena je prvostepena presuda tako što je ukinuto u celosti rešenje Osnovnog suda u Mladenovcu Pl.br.1310/2018 od 03.09.2018. godine, kojim je usvojen platni nalog i obavezan tuženi da tužiocu po osnovu parking naloga br. 141283 od 11.09.2017. godine, parking naloga br. 139596 od 08.09.2017. godine, parking naloga br. 139571 od 07.09.2017. godine, parking naloga br. 141292 od 12.09.2017. godine, parking naloga br. 141824 od 13.09.2017. godine, parking naloga br. 141747 od 14.09.2017. godine i parking naloga br. 139494 od 15.09.2017. godine i Ugovora o ustupanju potraživanja od 30.01.2018. godine isplati iznose od po 1.253,00 dinara za svaki navedeni nalog sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate i tužbeni zahtev tužioca odbija kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavu drugom izreke prvostepene presude preinačena je i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom trećim izreke, žalba tuženog izjavljena protiv stava trećeg izreke prvostepene presude odbačena je kao nedozvoljena. Stavom četvrtim, tužilac je obavezan da tuženom na ime troškova drugostepenog postupka naknadi iznos od 12.000,00 dinara.

Protiv preinačujućeg dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije, u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11,...10/23) Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, radi ujednačavanja sudske prakse, te je doneo odluku kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužioca osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom od strane prvostepenog suda, tužilac je dana 30.08.2018. godine Osnovnom sudu u Mladenovcu podneo tužbu sa predlogom za izdavanje platnog naloga protiv ovde tuženog, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 8.771,00 dinara. Osnovni sud u Mladenovcu je rešenjem Pl 1310/2018 od 03.09.2018. godine, usvojio predloženi platni nalog i odredio troškove tužioca u iznosu od 10.900,00 dinara. Po prigovoru tuženog na doneto rešenje o platnom nalogu, sud je isto ukinuo i predmet dostavio parničnom odeljenju na dalje rešavanje. Tuženom su dana 07.09.2017. godine, 08.09.2017. godine, 11.09.2017, 12.09.2017, 13.09.2017, 14.09. i 15.09.2017. godine, radnici PD „Metroparking MLC“ doo Mladenovac, uručili parking naloge broj 139494, 141747, 141824, 141292, 139571,139596 i 141283, u iznosima od po 1.253,00 dinara, jer je vozilom reg. oznaka ... koristio parking mesto suprotno Odluci o javnim parkiralištima, odnosno nije platio parking mesto. Dana 30.01.2018. godine PD „Metroparking MLC“ doo Mladenovac, Ugovorom o cesiji ustupio je potraživanje prema tuženom ovde tužiocu DIRECT FACTOR DOO Beograd. Tužilac je dana 08.02.2018. godine, 09.02.2018, 12.02. i 14.02.2018. godine, uputio tuženom opomene pred utuženje uz obaveštenje o ustupanju potraživanja sa nalogom da tuženi u naknadnom roku od tri dana plati glavni dug po osnovu neplaćenih parking naloga. Upućene opomene su se vratile kao neuručene.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je našao da je tužbeni zahtev osnovan i održao je na snazi rešenje o izdavanju platnog naloga primenom člana 460. stav 4. ZPP. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatrao je neosnovanim jer je preduzeće „Metroparking MLC“ doo Mladenovac ustupilo tužiocu dospela, a nenaplaćena potraživanja. Smatra da za punovažnost Ugovora o ustupanju potraživanja nije od uticaja činjenica da li je Opština Mladenovac dala saglasnost za zaključenje. Primenom člana 262, 277. i 324. ZOO, kao i primenom člana 9v, 16, 17, 18. i 18v Odluke o javnim parkiralištima doneo je predmetnu odluku. Nasuprot stanovištu prvostepenog suda, drugostepeni sud, preinačio je prvostepenu odluku i u celosti odbio tužbeni zahtev jer smatra da zbog izostanka obaveštenja dužnika o ustupanju potraživanja predmetni ugovor nije proizveo pravna dejstva pozivajući se na odredbu člana 438. stav 1. ZOO.

Po oceni revizijskog suda osnovani su navodi revidenta da je pogrešan zaključak drugostepenog suda da predmetni Ugovor o cesiji nije proizveo pravno dejstvo.

Odredba člana 438. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisuje da za prenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavestiti dužnika o izvršenom postupanju. Ispunjenje izvršeno ustupiocu pre obaveštenja o ustupanju punovažno je i oslobađa dužnika obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obaveza ostaje i on je dužan da je ispuni.

Ustupanjem potraživanja se ne menja položaj dužnika u pogledu obaveza koja ga tereti. Jedina promena za njega se ogleda u tome što on nakon ustupanja, umesto ustupiocu, duguje prijemniku. Zbog toga se za punovažnost cesije ne zahteva pristanak dužnika. S obzirom da za punovažnost ugovora o ustupanju potraživanja nije potreban pristanak dužnika, to na pravnu valjanost cesije ne može da utiče ni činjenica da dužnik o ustupanju prethodno nije bio obavešten. Dužnost da obavesti dužnika o ustupanju potraživanja leži, prema ZOO, na ustupiocu. Propuštanje da izvrši ovu dužnost ima za posledicu da ukoliko dužnik ispuni svoju obavezu prema ustupiocu to će biti punovažno i dovešće do prestanka njegove obaveze. Odnosno, ako dužnik nije bio obavešten o ustupanju potraživanja on po pravilu ne može znati da mu ustupilac nije više poverilac, pa zbog toga isplata obaveze ustupiocu i dovodi do prestanka njegove obaveze.

S tim u vezi, pogrešan je zaključak drugostepenog suda da Ugovor o ustupanju od 30.01.2018. godine, između PD „Metroparking MLC“ doo Mladenovac, i ovde tužioca „DIRECT FACTOR“ DOO Beograd, nije proizveo pravno dejstvo jer dužnik nije obavešten o izvršenom ustupanju. Naprotiv, Ugovor o ustupanju potraživanja proizveo je pravno dejstvo, a tužilac „DIRECT FACTOR“ DOO Beograd, aktivno je legitimisan za vođenje ove parnice.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud zaključuje da je prvostepeni pravilno usvojio tužbeni zahtev za isplatu duga zbog neplaćanja parking karte pravilno primenjujući odredbe člana 455 Zakona o parničnom postupku, odredbe članova 262, 277 i 324. Zakona o obligacionim odnosima, kao i odredbe članova 9v, 16, 17, 18 i 18v Odluke o javnim parkiralištima. Kod činjenice da je tuženi koristio uslugu javnog parkirališta, a da za navedenu uslugu nije platio dnevnu kartu niti je postupio po izdatim platnim nalozima za plaćanje dnevne karte br. 139494, 141747, 141824, 141292, 139571, 139596 i 141283, sve u iznosima od po 1.253,00 dinara, to je tužbeni zahtev osnovan.

Stoga, odluku kao u stavu drugom izreke, Vrhovni sud doneo je primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa odredbom člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke i dosudio tužiocu troškove za sastav revizije u iznosu od 18.000,00 dinara. Tužilac nema pravo na zahtevano uvećanje za iznos PDV-a jer nije dostavio račun kao dokaz da je nastala obaveza plaćanja PDV-a.

Predsednik veća - sudija

Tatjana Matković Stefanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković