Kzz 301/2026 2.4.1.21.2.3.11 nedozvoljeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 301/2026
18.03.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković , članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Ivana Tešića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 316/24 od 26.11.2025. godine i Višeg suda u Užicu Kž1- 10/26 od 23.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 18.03.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Ivana Tešića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 316/24 od 26.11.2025. godine i Višeg suda u Užicu Kž1- 10/26 od 23.01.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu K 316/24 od 26.11.2025. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 3. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i izrečena joj je uslovna osuda kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se kazna zatvora prema okrivljenoj neće izvršiti, ukoliko okrivljena u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti ne izvrši novo krivično delo. Prema okrivljenoj izrečena je mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest meseci, od dana pravnosnažnosti presude. Oštećeni je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, a okrivljena je obavezana na plaćanje troškova krivičnog postupka.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1-10/26 od 23.01.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene i presuda Osnovnog suda u Užicu K 316/24 od 26.11.2025. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA - advokata Ivan Tešić, zbog „povrede zakona“, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljenu oslobodi od optužbe i odredi da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljene u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ne precizira povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom i braniocu propisanu odredbom člana 485. stav 4. ZKP, već navodi da iz dokaza izvedenih u toku postupka nije na nesumnjiv način utvrđeno postojanje krivice kao subjektivnog elementa krivičnog dela. Naime, prema navodima branioca do kontakta je došlo nakon što je okrivljena prošla pešaka, pa samim tim ne može da postoji njena krivica za kontakt ostvaren nakon što je prednjim delom vozila prošla pored oštećenog i ostalih pešaka. Takođe, izvedenim dokazima nije na pouzdan način utvrđeno kako je došlo do nezgode imajući u vidu da su izjave svedoka nedorečene, nepotpune i međusobno različite, iz kog razloga je traženo da se veštak dopunski izjasni o uzroku saobraćajne nezgode, jer se izjasnio samo na osnovu onoga što je rekao oštećeni, a on je menjao svoj iskaz. Nadalje, branilac zaključuje da kada se nepropisno kretanje svih pešaka dovede u vezu sa nepropisnim kretanjem samog oštećenog, ali i sa time što nije na pouzdan način utvrđeno kako se oštećeni kretao i šta je uradio, dolazi se do zaključka da su oštećeni i ostali pešaci prouzrokovali predmetnu nezgodu, pa samim tim ne postoji odgovornost okrivljene.

Izneti navodi branioca okrivljene, po nalaženju ovoga suda, predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim odlukama i ocene dokaza date od strane nižestepenih sudova, davanjem sopstvene ocene izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim presudama.

Branilac okrivljene u zahtevu navodi i da je izreka presude nejasna, kao i da je pogrešan zaključak suda da nebezbedno kretanje pešaka predstavlja doprinos nastupanju saobraćajne nezgode, na koji način se suštinski ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljene nižestepene presude pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza date od strane nižestepenih sudova, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljene ocenio nedozvoljenim.

Stoga je Vrhovni sud, sa iznetih razloga, a na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Ivana Tešića odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković