
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3479/2025
11.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Dušan Rogić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Koridori Srbije DOO sa sedištem u Beogradu, radi određivanja novčane naknade za eksproprisano zemljište, odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1082/24 od 25.09.2024. godine, u sednici održanoj 11.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
PREINAČUJE SE rešenje Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1082/24 od 25.09.2024. godine, u delu stava prvog izreke, tako što se odbija kao neosnovana žalba protivnika predlagača i potvrđuje rešenje Osnovnog suda u Rumi R1 135/23 od 18.06.2024. godine, preko iznosa od 3.869.936,00 dinara, za iznos od još 595.208,00 dinara (ukupno 4.465.144,00 dinara), sa zakonskom zateznom kamatom od 18.06.2024. godine do isplate.
ODBACUJE SE revizija predlagača u preostalom delu, kao nedozvoljena.
OBAVEZUJE SE protivnik predlagača da predlagaču naknadi troškove postupka po reviziji u iznosu od 27.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka ovog rešenja.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Rumi R1 135/23 od 18.06.2024. godine, određena je novčana naknada za eksproprisanu imovinu po osnovu pravnosnažnog rešenja Opštine Ruma – Opštinske uprave – Odeljenja za urbanizam i građenje broj 465- 26/2023 od 13.02.2023. godine i to za kp br ... pašnjak i njiva prve klase, poljoprivredno zemljište, površine 61 ar 4 m2, upisana u list nepokretnosti broj ... KO Ruma u iznosu od 4.465.144,00 dinara i obavezan je protivnik predlagača da predlagaču isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 172.913,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 1082/24 od 25.09.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba protivnika predlagača i prvostepeno rešenje je preinačeno, tako što se novčana naknada za eksproprisanu imovinu po osnovu navedenog pravnosnažnog rešenja određena prvostepenim rešenjem snižava i određuje u iznosu od 3.869.936,00 dinara za nekretnine navedene u izreci pobijanog rešenja, pa je obavezan protivnik predlagača da iznos od 3.869.936,00 dinara isplati predlagaču sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, dok je u preostalom delu prvostepeno rešenje potvrđeno. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu predlagač je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 – drugi zakona) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku i utvrdio da je revizija predlagača delimično osnovana, a delimično nedozvoljena.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravnosnažnim rešenjem Opštine Ruma – Opštinske uprave – Odeljenja za urbanizam i građenje od 14.02.2023. godine, predlagaču je oduzeta imovina i to kp br ... pašnjak, njiva prve klase, poljoprivredno zemljište, površine 61 ar i 4 m2, upisana u listu nepokretnosti broj ... KO Ruma, u korist protivnika predlagača. Stranke nisu postigle sporazum o visini naknade za oduzetu parcelu u upravnom postupku, a prema izveštaju poreske uprave od 20.10.2023. godine, tržišna vrednost zemljišta u Rumi i to njive prve klase iznosi 160,00 dinara po m2. Ocenom nalaza i mišljenja veštaka poljoprivredne struke utvrđena je tržišna vrednost za navedenu katastarsku parcelu u ukupnom iznosu od 4.465.144,00 dinara, odnosno 761,00 dinar po m2. Veštak je tržišnu vrednost predmetne nepokretnosti procenila primenom komparativne metode uzimajući u obzir vrstu zemljišta, kvalitet, održavanje i druge bitne elemente, lokaciju, odnosno položaj parcele, bonitet, oblik, namenu, udaljenost od naseljenog mesta, udaljenost od tvrdog puta, ostalih objekata infrastrukture, odnos ponude i tražnje, nužnost prodavca da proda i interes kupca. Stranke u postupku nisu imale primedbe na nalaz veštaka poljoprivredne struke.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odredio novčanu naknadu za eksproprisanu nepokretnost u iznosu od 4.465.144,00 dinara i obavezao protivnika predlagača da predlagaču isplati navedeni iznos sa kamatom od presuđenja do isplate.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepeno rešenje tako što je snizio novčanu naknadu određenu prvostepenim rešenjem na iznos od 3.869.936,00 dinara i obavezao protivnika predlagača da navedeni iznos isplati predlagaču sa kamatom, nalazeći da nema mesta primeni korektivnog koeficijenta od 20% na utvrđenu prosečnu vrednost zemljišta koji je veštak dodala iz razloga što je u pitanju eksproprijacija koja u sebi sadrži elemente monopola jer je jedini kupac korisnik eksproprijacije. U preostalom delu prvostepeno rešenje je potvrđeno.
Po oceni Vrhovnog suda, stanovište drugostepenog suda zasnovano je na pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Prema članu 42. stav 1. Zakona o eksproprijaciji naknada za eksproprisano poljoprivredno zemljište i građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ako zakonom nije drukčije propisano, dok je stavom dva istog člana propisano da procenu tržišne cene iz stava 1. ovog člana vrši organ nadležan za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima.
Saglasno navedenom, visina naknade za eksproprisano zemljište utvrđuje se prema tržišnoj vrednosti oduzetog zemljišta koju određuje karakter tog zemljišta, kvalitet, klasa, mesto nalaženja, udaljenost odnosno blizina naseljenog mesta i asfaltnog puta, postojanje i udaljenost infrastrukturne instalacije i drugih korektivnih faktora koji utiču na tržišnu vrednost nepokretnosti. Vrednost nepokretnosti određuje se prema tržišnoj ceni u vreme utvrđivanja visine naknade, odnosno u vreme donošenja odluke o naknadi, a procenu tržišne cene daje nadležni organ za utvrđivanje poreza na prenos apsolutnih prava na nepokretnostima, odnosno poreska uprava. Međutim, Zakon o eksproprijaciji ne isključuje utvrđivanje visine tržišne vrednosti eksproprisanih nepokretnosti veštačenjem u vanparničnom postupku, kada se visina naknade utvrđuje ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka odgovarajuće struke, koji prilikom utvrđivanja tržišne vrednosti uzima u obzir sve relevantne parametre i korektivne faktore.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tržišna vrednost parcele utvrđena je veštačenjem na osnovu definicije tržišne vrednosti, kao novčanog iznosa za koji nepokretnost može biti razmenjena na otvorenom i konkurentnom tržištu, pod normalnim okolnostima i dobrovoljnim putem (u odsustvu bilo kakvih koncesija ili prinude) u transakciji između zainteresovanih strana koje poseduju razuman stepen informisanosti o relevantnim činjenicama. Primenom metodologije komparativa za predmetnu parcelu, veštak je na osnovu ostvarenih prometa na određeni datum i za određene nepokretnosti utvrdila najpre prosečnu cenu zemljišta u iznosu od 634,00 dinara po m2, a zatim istu uvećala za 20%, jer se ne radi o slobodnoj kupoprodaji već je u pitanju eksproprijacija koja u sebi sadrži elemente monopola budući da je jedini kupac korisnik eksproprijacije, te je tako utvrđena konačna cena poljoprivrednog zemljišta za predmetnu parcelu 761,00 dinar po m2. Imajući u vidu navedeno, po oceni Vrhovnog suda pogrešan je zaključak drugostepenog suda da u konkretnom slučaju nema mesta primeni korektivnog koeficijenta od 20% na utvrđenu prosečnu cenu zemljišta, jer je prvostepeni sud uz pravilnu primenu materijalnog prava utvrdio visinu naknade prema tržišnoj ceni takvog zemljišta, ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka, prema detaljno obrazložnim parametrima i uz primenu korektivnog koeficijenta, na koji stranke u postupku nisu imale primedbe. Korektivni faktori su ključni elementi u proceni tržišne vrednosti nepokretnosti koji služe da se početna (prosečna ili uporedna) cena prilagodi specifičnostima konkretnog slučaja, a što je veštak i obrazložila navodeći da se radi o postupku eksproprijacije, a ne o slobodnoj kupoprodaji kada su korektivni faktori presudni, budući da pravična naknada ne sme biti niža od tržišne cene. Zato je Vrhovni sud preinačio drugostepeno rešenje u delu kojim je snižena novčana naknada utvrđena prvostepenim rešenjem, odbio žalbu protivnika predlagača i u tom delu potvrdio prvostepeno rešenje.
Na osnovu člana 416. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Predlagač je revizijom pobijao drugostepeno rešenje u celini (i u delu kojim je prvostepeno rešenje potvrđeno). Vrhovni sud je ispitujući izjavljenu reviziju u tom delu na osnovu člana 410. stav 2. u vezi člana 403. stav 1. ZPP, utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 1. ZPP, propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, a članom 410. stav 1. istog zakona da će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju odbaciti rešenjem prvostepeni sud, što ako ne učini Vrhovni sud će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju odbaciti rešenjem po članu 413. ZPP.
Revizija je vanredni pravni lek koji se može izjaviti samo protiv pravnosnažne drugostepene presude, dakle protiv presude kojom je u drugom stepenu odlučivano o izjavljenoj žalbi kao redovnom pravnom leku. Prelagač nije izjavio žalbu protiv prvostepenog rešenja, pa nema pravo ni da izjavi reviziju protiv drugostepenog rešenja u delu kojim je prvostepeno rešenje potvrđeno, iako je pravnosnažnim drugostepenim rešenjem odlučeno o žalbi protivnika predlagača. U takvoj situaciji, revizija iako je izjavljena protiv pravnosnažne drugostepene odluke nije dozvoljena, zbog toga što se tužilac nije prethodno koristio redovnim pravnim lekom u drugom stepenu.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predlagač je delimično uspeo u postupku po reviziji, pa ima pravo na naknadu troškova za sastav revizije od strane advokata prema Advokatskoj tarifi važećoj u vreme preduzimanja ove parnične radnje u iznosu od 27.000,00 dinara, srazmerno vrednosti predmeta spora sa kojom je uspeo u postupku po reviziji, pa je primenom člana 165. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
