Kzz 288/2026 2.4.1.21.1.2.3.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 288/2026
17.03.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Predraga Vulovića i advokata Matije Miloševića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu K.br. 70/24 od 26.11.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-35/26 od 23.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 17.03.2026. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Predraga Vulovića i advokata Matije Miloševića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu K.br. 70/24 od 26.11.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1- 35/26 od 23.01.2026. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu K.br. 70/24 od 26.11.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 12.11.2025. godine do 26.11.2025. godine. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-35/26 od 23.01.2026. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Despotovcu i branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Despotovcu, Sudska jedinica u Svilajncu K.br. 70/24 od 26.11.2025. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahteve za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podneli su branioci okrivljenog AA i to:

- advokat Predrag Vulović, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe ili iste ukine i vrati na ponovni postupak i odluku;

- advokat Matija Milošević, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i pobijane presude „ukine i preinači“, a okrivljenog oslobodi svake odgovornosti.

Vrhovni sud je dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nakon razmatranja spisa predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, a nakon ocena navoda izloženih u zahtevima, našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA - advokata Predraga Vulovića i advokata Matije Miloševića su neosnovani.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog AA - advokat Matija Milošević kao nezakonit dokaz označava zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija obzirom da je pretresu prisustvovao samo jedan svedok, kao i sve ostale dokaze, koji su proistekli iz istog, posebno označavajući iskaze inspektora koji su prisustvovali pretresu.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Matije Miloševića, se po oceni Vrhovnog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani, a ovo iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizlazi da je na glavnom pretresu održanom dana 26.11.2025. godine prilikom predlaganja dokaza javni tužilac, a imajući u vidu rešenje Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br. 627/24 od 07.10.2024. godine i odustao od pisanih dokaza i to: kriminalističko-tehničke dokumentacije PS Svilajnac Kt br. 362/2020 od 26.10.2020. godine sa izveštajem o forenzičkom pregledu lica mesta Kt br. 211-362/2020 od 28.10.2020. godine, potvrde o privremeno oduzetim predmetima PS Svilajnac podtačka br. 141/20 od 26.10.2020. godine i zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija PS Svilajnac od 26.10.2020. godine (rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 627/24 od 07.10.2024. godine je konstatovano da je zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija nezakonit dokaz, a samim tim i dokazi koji su proistekli iz njega).

Odredbom člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog Zakonika ne može zasnivati, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.

Imajući u vidu navedeno, kao i citiranu zakonsku odredbu, Vrhovni sud nalazi da su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Matije Miloševića kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da se pobijane pravnosnažne presude ne zasnivaju na nezakonitim dokazima, jer zapisnik o pretresanju stana, kao i dokazi proistekli iz istog nisu izvedeni na glavnom pretresu, pa se samim tim ni pobijana presuda ne zasniva na istima.

Takođe, presude se ne zasnivaju ni na iskazima policijskih inspektora u delu u kojem se izjašnjavaju o okolnostima pod kojima je pretres izvršen, već samo kada svedoče o okolnostima pod kojima je sačinjena potvrda o privremeno oduzetim predmetima PS Svilajnac potv.br 140/20 od 26.10.2020. godine, a koja potvrda je u svemu zakonit dokaz, sačinjen na osnovu člana 147. stav 1. ZKP, kojom je propisano da predmete koji se po krivičnom zakoniku moraju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku organ postupka će privremeno oduzeti i obezbediti njihovo čuvanje, a prilikom postupanja ovlašćenih službenih lica PS Svilajnac preduzimanjem potrebnih mera iz člana 286. stav 1. i 2. ZKP. Navedena potvrda o privremeno oduzetim predmetima nije povezana sa zapisnikom o pretresanju stana i drugih prostorija PS Svilajnac od 26.10.2020. godine i ista predstavlja odvojenu radnju organa postupka – policije tako da se, u konkretnom slučaju, radi o dokazu koji je u svemu sačinjen u skladu sa odredbama zakona i kao takav predstavlja dokaz na kome se može zasnivati sudska odluka - potvrda o privremeno oduzetim predmetima PS Svilajnac potv.br. 140/20 od 26.10.2020. godine.

Shodno iznetom, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Matije Miloševića kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog AA - advokat Predrag Vulović u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da iz izreke pobijane presude ne proizlazi da je okrivljeni preduzeo radnje oduzimanja tuđe pokretne stvari, niti da je učestvovao u izvršenju krivičnog dela, odnosno da opis radnje ne sadrži elemente radnje oduzimanja tuđe pokretne stvari u nameri protivpravnog prisvajanja. Po stavu odbrane, isključivo iz činjenica navedenih u izreci presude radnje okrivljenog se svode na posedovanje predmeta bez radnje oduzimanja i bez utvrđenog umišljaja na izvršenje krađe.

Iznete navode Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga.

Iz izreke pobijane pravnosnažne presude proizlazi da je okrivljeni u vreme i na mestu bliže opredeljenom u izreci presude, u uračunljivom stanju, sposoban da shvati značaj dela i da upravlja svojim postupcima, svestan da je njegovo delo zabranjeno u nameri da prisvajanjem tuđih pokretnih stvari pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, izvršio obijanje zatvorenog prostora tako što je došao do radnje za popravku i trgovinu računara vlasništvo oštećenog i sa zadnje strane fizičkom silom obio dvoje vrata, došao do zadnjih vrata objekta i podesnim alatom odsekao i izvalio zaštitnu metalnu rešetku, rasekao gipsani zid i kroz načinjeni otvor ušao u unutrašnjost objekta gde je nakon izvršene premetačine pronašao i oduzeo novac u iznosu od 54.140,00 dinara, kao i mobilne telefone u ne maloj vrednosti, većoj od 5.000,00 dinara, nakon čega je napustio lice mesta pribavljajući tako sebi protivpravnu imovinsku korist u vrednosti oduzetih stvari, pri čemu je bio svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i nastupanje zabranjene posledice.

Odredbom člana 204. stav 1. tačka 1) KZ propisano je da će se učinilac dela krađa (član 203.) kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina ako je krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih zgrada, stanova, soba, kasa, ormana ili drugih zatvorenih prostora ili savlađivanjem mehaničkih, elektronskih ili drugih većih prepreka, dok je odredbom člana 203. KZ propisano da ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom u nameri da njenim prisvajanjem sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

Imajući u vidu navedeno, po stavu Vrhovnog suda iz izreke prvostepene presude proizlaze sve činjenice i okolnosti koje čine zakonska obeležja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) KZ za koje je okrivljeni AA oglašen krivim i to kako objektivna, tako i subjektivna obeležja tog krivičnog dela, jer je okrivljeni prisvajanjem tuđe pokretne stvari u nameri pribavljanja protivpravne imovinske koristi obijanjem zatvorenog prostora oduzeo iste, a na način bliže opisan u izreci presude.

Shodno iznetom, po stavu Vrhovnog suda neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

U preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA - advokat Predrag Vulović ukazuje i obrazlaže povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2), 133. i 136. ZKP, a koje povrede zakona nisu dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca iz kojih razloga izneti navodi nisu bili predmet ocene Vrhovnog suda u ovom postupku.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Irina Ristić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković