
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3198/2024
29.04.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Savić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, Gradske uprave Grada Beograda, Služba načelnika Gradske uprave Beograd, čiji je zastupnik Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3917/21 od 13.03.2024. godine, u sednici održanoj 29.04.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3917/21 od 13.03.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3280/21 od 15.07.2021. godine stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca u pogledu zahteva kojim je tražio da sud poništi kao nezakonito rešenje tuženog i to rešenje kojim je tužiocu izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa XXVII 01 broj 116-1/2014 od 08.08.2014. godine, i rešenje tužene broj 118-200/2014-N od 11.09.2014. godine, kojim se utvrđuje da je tužiocu prestao radni odnos 09.09.2014. godine zbog izrečene disciplinske mere prestanka radnog odnosa. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu kojim je tražio da tužena tužioca vrati na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim i izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženog da tužioca vrati na rad. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3917/21 od 13.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je, zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka po žalbi, kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povrede odredaba parničnog postuka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog i radio na radnom mestu stručno – operativni poslovi vođenja matičnih knjiga – zamenik matičara za matično područje ... . Zakljukom Grada Beograda – Gradske uprave Grada Beograda od 24.07.2014. godine, protiv tužioca je pokrenut disciplinski postupak, nakon čega je tuženi doneo rešenje XXVII 01 broj 116-1/2014 od 08.08.2014. godine, kojim je tužilac oglašen odgovornim za teže povrede radnih obaveza iz člana 5. stav 1. tačka 1. – neizvršenje ili nesavesno i neblagovremeno ili neažurno vršenje radnih obaveza i tačke 5. – zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje propisanog ovlašćenja Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih i rukovodećih radnika u Gradskoj upravi Grada Beograda i tužiocu je izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa. Protiv navedenog rešenja tužilac je izjavio prigovor koji je Odlukom načelnika Gradske uprave Grada Beograda 117-25/2014-N od 03.09.2014. godine, odbijen kao neosnovan. Rešenjem načelnika Gradske uprave Grada Beograda 118-200/2014-N od 11.09.2014. godine, utvrđeno je da je tužiocu prestao radni odnos 09.09.2014. godine, protiv kog rešenja je tužilac izjavio prigovor koji je odbijen rešenjem Načelnika Gradske uprave Grada Beograda 117-31/2014-N od 24.09.2014. godine.
Kod utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 71. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, kao i odredaba čl. 30, 34, 35. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih i rukovodećih radnika u Gradskoj upravi Grada Beograda odbacili tužbu jer je tužilac tražio samo poništaj prvostepenih rešenja tuženog, a ne i konačnih rešenja, kojima je odlučeno o njegovom pravu, zbog čega je odbijen zahtev tužioca za vraćanje na rad i odbačen za vraćanje na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima zbog nenadležnosti za odlučivanje u tom delu.
Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.
Odredbom člana 71. Zakona o radnim odnosima u državnim organima (,,Službeni glasnik RS“ broj 48/91...23/13), koji se u konkretnom slučaju primenjuje, propisano je, stavom 1. izreke, da se radi ostvarivanja svojih prava, zaposleni u državnom organu, odnosno postavljena lica, pismeno obraćaju funkcioneru koji rukovodi organom, stavom 2., da protiv svakog rešenja ili drugog akta kojim je odlučeno o njegovim pravima i obavezama zaposleni, odnosno postavljeno lice, ima pravo da podnese prigovor, stavom 3., da se prigovor podnosi funkcioneru koji rukovodi državnim organom u roku od 8 dana od dana uručenja rešenja ili drugog akta, a funkcioner je dužan da o njemu odluči u roku od 15 dana, od dana podnošenja prigovora, stavom 4., da razmatrajući podneti prigovor, funkcioner preispituje svoju odluku i može je izmeniti ili dopuniti, stavom 5., da zaposleni, odnosno postavljeno lice ima pravo da podnese prigovor i u slučaju kada funkcioner u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva ne odluči o pravu na koje se zahtev odnosi a stavom 6., da ako funkcioner u utvrđenom roku ne odluči o podnetom prigovoru ili ako zaposleni odnosno postavljeno lice, nije zadovoljan odlukom funkcionera povodom podnetog prigovora, zaposleni, odnosno postavljeno lice može se obratiti nadležnom sudu u roku od 15 dana.
Odredbom člana 30. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti zaposlenih i rukovodećih radnika u Gradskoj upravi grada Beograda (,,Službeni list grada Beograda“ broj 49/2009) propisano je da se protiv rešenja o disciplinskoj odgovornosti može podneti prigovor načelniku Gradske uprave u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja. Članom 34. navedenog Pravilnika propisano je da će načelnik Gradske uprave rešenjem odbiti prigovor podnet protiv rešenja donetog u disciplinskom postupku ukoliko utvrdi da je isti neosnovan, a članom 35. propisano je da podnosilac prigovora može u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja donetog po prigovoru, odnosno po proteku roka određenog članom 30. stav 2. pravilnika ukoliko rešenje po prigovoru nije doneto, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi ostvarivanja prava na sudsku zaštitu.
U konkretnom slučaju, polazeći od propisane dvostepenosti odlučivanja, a imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtev koji se odnosi na poništaj prvostepenih rešenja (rešenje XXVII 01 broj 116-1/2014 od 08.08.2014. godine, kojim je tužilac oglašen odgovornim za teže povrede radnih obaveza i rešenja 118-200/2014-N od 11.09.2014. godine, kojim je utvrđeno da je tužiocu prestao radni odnos), dok su odluke kojima je konačno odlučeno o pravu tužioca - rešenje načelnika Gradske uprave Grada Beograda broj 117-25/2014-N od 03.09.2014. godine i rešenje načelnika Gradske uprave Grada Beograda broj 117-31/2014-N od 24.09.2014. godine, kojim rešenjem su odbijeni prigovori tužioca i potvrđena prvostepena rešenja, odluke koje nisu obuhvaćene tužbenim zahtevom, odnosno, kao je tužilac tražio samo poništaj prvostepenih rešenja tuženog a ne i konačnih rešenja kojima je odlučeno o njegovom pravu, po oceni Vrhovnog suda pravilan je zaključak nižestepenih sudova da tužba u pogledu zahteva za poništaj prvostepenih rešenja nije dozvoljena, s obzirom da tužbenim zahtevom nisu obuhvaćene i donete drugostepene odluke, čime je i pravilno odbijen zahtev za vraćanje na rad i odbačen zahtev u delu kojim je tražio da ga tuženi vrati na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobostima jer za taj deo tužbenog zahteva sud nije nadležan za odlučivanje. Zbog navedenog, Vrhovni sud je ocenio da su navodi revizije neosnovani, imajući u vidu propisanu dvostepenost odlučivanja a da tužbenim zahtevom nisu obuhvaćena i konačna rešenja kojima je odlučeno o pravu tužioca.
Tužilac nije uspeo u revizijskom postupku zbog čega mu, saglasno odredbi člana 153. ZPP, ne pripadaju troškovi revizijskog postupka.
Iz iznetih razloga na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
