
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 453/2026
14.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Milene Rašić, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Bojana Krstića, zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Bojana Krstića, advokata Gorana Todorovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K.br.18/22 od 10.09.2025.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 586/25 od 26.11.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2026. godine, doneo je: R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Bojana Krstića, advokata Gorana Todorovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K.br.18/22 od 10.09.2025.godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 586/25 od 26.11.2025.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K.br.18/22 od 10.09.2025.godine okrivljeni Bojan Krstić je oglašen krivim da je izvršio produženo krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 1) u vezi člana 61. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i sedam meseci. O troškovima krivičnog postupka i imovinsko-pravnom zahtevu je odlučeno na način bliže opisan u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 586/25 od 26.11.2025.godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Bojana Krstića i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kruševcu K.br.18/22 od 10.09.2025.godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog Bojana Krstića, advokat Goran Todorović, zbog povrede zakona iz člana 16. stav 1., 33., 84.. 88., 423. i 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev kao osnovan, preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja predstalja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, navedenu povredu branilac obrazlaže navodima da činjenični opis i kvalifikacija krivičnog dela ne odgovaraju izvedenim dokazima iz razloga što je sud prilikom vršenja uvida u video zapise sa sigurnosnih kamera utvrdio da su u prvi objekat ušla tri lica i da sva tri lica pakuju cigarete u velike torbe, otvaraju kase i uzimaju novac iz kade, kao i da su imali metalne pajsere, a da su u drugi objekat ušla dva lica, što znači da se ne može govoriti o jednom izvršiocu, već isključivo o saizvršilaštvu. Samim tim, navodi u dispozitivu presude su potpuno suprotni izvedenim dokazima i to pre svega video zapisima koji su pregledani na glavnim pretresima, jer se na osnovu istih ne može utvrditi koje lice je delovalo na ulazna vrata, a ponajmanje se može zaključiti da se radi o okrivljenom Bojanu Krstiću, pa je ostalo nejasno na osnovu kojih dokaza je sud utvrdio da je okrivljeni izvršio krivično delo, s obzirom da za to ne postoji nijedan drugi materijalni dokaz, te imajući u vidu da je tokom postupka izvršeno i antropometrijsko veštačenje i da na osnovu istog nije utvrđeno da se okrivljeni Bojan Krstić nalazi na snimcima. Po oceni branioca, iako je okrivljeni u policiji u prisustvu branioca priznao izvršenje krivičnog dela, navedeno priznanje se mora smatrati nedozvoljenim dokazom, jer ne postoji nijedan drugi dokaz koji bi potvrdio navedeno priznanje, koje je nepotpuno, protivrečno i nejasno.
Po oceni Vrhovnog suda, branilac okrivljenog na ovaj način osporava utvrđeno činjenično stanje i polemiše sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim odlukama, pa na ovaj način suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.
U ostalom delu zahteva branilac okrivljenog ističe povrede zakona iz člana 16. stav 1., 33., 84., 88. i 423. ZKP.
Kako povreda odredbi članova 16. stav 1., 33., 84., 88., 423. i 440. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog Bojana Krstića, advokata Gorana Todorovića ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovoga rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nemanja Simićević, s.r. Svetlana Tomić Jokić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
