Rev 2067/2026 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2067/2026
24.06.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Mastilović, Vladislave Milićević, Mirjane Andrijašević i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Nacionalne službe za zapošljavanje, Filijala Niš, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Rakočević, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 5610/23 od 15.10.2025. godine, u sednici održanoj 24.06.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 5610/23 od 15.10.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 5610/23 od 15.10.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 5670/2022 od 18.07.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, bliže kao u tom stavu, dok je na pojedine iznose odbijen zahtev za isplatu kamate za određeni period, bliže kao u tom stavu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 25.176,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 5610/23 od 15.10.2025. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu P 5670/2022 od 18.07.2023. godine, u stavu prvom izreke u delu u kome je tuženi obavezan da tužiocu isplati iznose sa zakonskom zateznom kamatom, bliže kao u tom stavu, kao i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke u odnosu na zakonsku zateznu kamatu tako što je obavezan tuženi da tužiocu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznose i za periode bliže kao u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj primenom odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23 – dr.zakon, u daljem tekstu ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Pobijanom pravnosnažnom presudom, obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznose na ime razlike u isplaćenoj naknadi, na ime troškova parničnog postupka i troškova izvršenja nastalih pred sudom i izvršiteljem, sa zakonskom zateznom kamatom na troškove izvršnog postupak od dana podnošenja zahteva, s obzirom da tuženi nije bio nesavestan u vreme kada su sporni iznosi naplaćeni u postupku sprovođenja izvršenja, primenom odredbe člana 210. stav 1. i 214. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na suprotne odluke, a odluke nižestepenih sudova zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi sticanja bez osnova je podneta dana 20.10.2022. godine. Vrednost predmeta spora je 139.405,80 dinara, a spor je vođen po pravilima spora male vrednosti.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković