
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 457/2026
12.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov, Vesne Subić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Grad ..., čiji je punomoćnik Miodrag Marjanović advokat iz ..., protiv tuženog „AS – turs“ DOO iz Negotina, čiji je punomoćnik Vukojica Sekulić advokat iz ..., radi isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2651/2025 od 20.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 12.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2651/2025 od 20.11.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2651/2025 od 20.11.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2651/2025 od 20.11.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P1 52/2025 od 09.09.2025. godine, ispravljena rešenjem tog suda P1 52/2025 od 30.09.2025. godine, u usvajajućem delu prvog stava izreke kojim je obavezan tuženi da na ime otpremnine zbog odlaska u penziju isplati tužiocu iznos od 214.952,00 dinara sa zateznom kamatom od 14.04.2025. godine do isplate i drugom stavu izreke kojim je obavezan tuženi da naknadi tužiocu troškova parničnog postupka u iznosu od 83.198,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, zbog pogršene primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).
Predmet spora je zahtev tužioca koji je ostvario pravo na invalidsku penziju da mu se isplati otpremnina.
Nižestepeni sudovi su primenom člana 119. stav 1. tačka 1. Zakona o radu usvojili tužbeni zahtev, sa obrazloženjem da zaposleni koji odlazi u penziju ima pravo na otpreminu, bez obzira o kojoj penziji je reč (starosna, invalidska, porodična).
Po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tuženog u ovom sporu nije potrebno odlučivati radi novog tumačenja člana 119. stav 1. tačka 1. Zakona o radu, a ni radi ujednačavanja sudske prakse.
Stav o pravu na otpremninu zaposlenog koji je ostvario pravo na penziju (starosnu, invalidsku ili porodičnu) izražen je u obrazloženju presude Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3141/2021 od 22.06.2022. godine i presude Vrhovnog suda Rev2 2071/2023 od 03.04.2024. godine. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude koje bi, zbog drugačijeg presuđenja u istim činjenično pravnim sporovima, ukazivale na neujednačenu sudsku praksu.
Iz tih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
O dozvoljenosti revizije u sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa odlučuje se shodnom primenom člana 403. stav 3. ZPP – prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, kao u drugim imovinskopravnim sporovima. Vrednost predmeta ovog spora u pobijanom delu iznosi 214.952,00 dinara i ne prelazi vrednost koja je po navedenoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije.
Zbog toga je, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
