
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 536/2026
26.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Vuković, predsednika veća, Jasmine Vasović, Slobodana Velisavljevića, Bojane Paunović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dejana Jakšića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-747/25 od 26.09.2025. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 250/25 od 09.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 26.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dejana Jakšića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-747/25 od 26.09.2025. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 250/25 od 09.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K-747/25 od 26.09.2025. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika i za isto je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 meseci u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 15.04.2025. godine pa na dalje i izrečena mu je mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenom BB, tako što mu je zabranjeno približavanje istoj na udaljenosti manjoj od 50 metara, zabranjen pristup u prostor oko mesta stanovanja i rada oštećene i zabranjeno dalje uznemiravanje oštećene, odnosno dalja komunikacija sa oštećenom u trajanju od 3 godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru na uračunava u vreme trajanja ove mere, a mera se može ukinuti i pre isteka vremena za koje je određena ako prestanu razlozi zbog kojih je određena. Istom presudom odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, na način bliže naveden u izreci presude, dok je oštećena BB radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Kž1 250/25 od 09.01.2026. godine, odbijena je kao neosnovana žalba punomoćnika okrivljenog AA, advokata Dejana Jakšića i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K-747/25 od 26.09.2025. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Dejan Jakšić zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne odluke protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u podnetom zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona koja se ogleda u činjenici da se u radnji okrivljenog ne stiču elementi krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom propisan razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka. Međutim, prilikom obrazlaganja ovako označene povrede branilac navodi da je očigledno da oštećena nije član porodice okrivljenog, koju činjenicu je sud potpuno pogrešno utvrdio, posebno imajući u vidu odbranu okrivljenog koji je naveo da su bili cimeri, da nisu bili u ljubavnoj vezi, već je oštećena njega navukla na narkotike. Pored toga, branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da postoji nesaglasnost između povreda koje su utvrđene kod oštećene-hematoma na butini i navoda u presudi da je okrivljeni fizički nasrtao na oštećenu i zadavao joj udarce nogama, šakama i hvatao je za donju vilicu, pri čemu nije utvrđeno kada, pod kojim okolnostima i na koji način su povrede nastale, niti se sud bavio ispitivanjem istinitosti iskaza oštećene, usled činjenice da je oštećena pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Novom Sadu navela da je svaki dan konzumirala narkotike, da je iste kombinovala sa alkoholom i lekovima. Ovako iznetim navodima branilac osporava verodostojnost iskaza oštećene, mehanizam i okolnosti pod kojima su povrede istoj nanete, kao i postojanje zajednice okrivljenog i oštećene, te suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i učinjenu povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Marija Ribarić, s.r. Tatjana Vuković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
