
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 570/2026
27.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Jasmine Vasović i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Dimića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici K.br.122/24 od 29.05.2025. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž1.br.127/25 od 27.01.2026. godine, u sednici veća održanoj dana 27.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Dimića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici K.br.122/24 od 29.05.2025. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž1.br.127/25 od 27.01.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici K.br.122/24 od 29.05.2025. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) meseci i određeno je da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja od 2 (dve) godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Istom presudom okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati Osnovnom javnom tužilaštvu u Vladičinom Hanu iznos od 12.345,68 dinara, a da na ime sudskog paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude. Određeno je da nužni izdaci oštećenog BB padaju na teret okrivljenog i da će o istima biti odlučeno posebnim rešenjem u smislu člana 262. stav 2. ZKP.
Presudom Višeg suda u Vranju 3Kž1.br.127/25 od 27.01.2026. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Milana Dimića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Surdulici K.br.122/24 od 29.05.2025. godine.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Milan Dimić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev, te da shodno članu 492. stav 1. tačka 2) ZKP preinači u celini presude Osnovnog suda u Surdulici K.br.122/24 od 29.05.2025. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž1.br.127/25 od 27.01.2026. godine ili da ukine u celini navedene presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP predviđeno je da će Vrhovni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP koja je opšteg karaktera, pri čemu formalno ne opredeljuje ni jednu povredu zakona u smislu stava 4. člana 485. ZKP, već u podnetom zahtevu samo navodi da se pobijana osuđujuća presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati i to na snimku koji je oštećeni u formi CD-a dostavio javnom tužilaštvu, a koji navodi branioca bi po nalaženju ovoga suda predstavljali bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Međutim, branilac okrivljenog dalje u obrazloženju zahteva svojim navodima ne ukazuje u čemu se konkretno sastoji nezakonitost navedenog snimka, odnosno suprotno kojoj zakonskoj odredbi je ovaj dokaz pribavljen i izveden, već branilac u podnetom zahtevu, po nalaženju Vrhovnog suda, zapravo samo osporava autentičnost navedenog snimka i njegovu sadržinu, te u vezi sa tim i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane suda, isticanjem da sud nije utvrdio ko je sačinio predmetni snimak, kog dana i kojim uređajem, te da li su glasovi koji se čuju na snimku glasovi okrivljenog i oštećenog, a čime se dovodi u sumnju autentičnost navedenog snimka.
Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razlog pobijanja nižestepenih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok suštinski svojim navodima u ovom delu osporava autentičnost i sadržinu snimka koji je javnom tužiocu dostavio oštećeni u formi CD-a i u vezi sa tim pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Pored toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi i da sud na osnovu izvedenih dokaza nije na nesumnjiv način utvrdio da je okrivljeni AA izvršio krivično delo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 1. KZ, uz davanje pri tome sopstvene analize i ocene izvedenih dokaza, i to posebno iskaza oštećenog BB i svedoka VV, koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim pravnosnažnim presudama, a iz koje po braniocu proizilazi da nije na nesumnjiv način utvrđeno da je oštećeni kritičnom prilikom bio na službenoj dužnosti i da je vršio službenu radnju, budući da nije imao propisanu uniformu, niti istaknutu značku ribočuvara, već da proizilazi da je oštećeni zloupotrebio svoja ovlašćenja vršeći kontrolu ulova ribe bez radnog naloga, a branilac ističe i da je sud trebalo da kao dokaz izvede rekonstrukciju kritičnog događaja. Iznetim navodima zahteva branilac okrivljenog, po nalaženju Vrhovnog suda, suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu ocenu izvedenih dokaza od strane suda u pobijanim nižestepenim presudama, a što predstavlja povredu odredbe člana 440. ZKP.
Imajući u vidu da povreda odredbe člana 440. ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog i u ovom delu ocenio nedozvoljenim.
Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milana Dimića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Lazin, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
