Rev 9563/2024 3.1.1.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9563/2024
02.09.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Dragane Mirosavljević, Zorice Bulajić i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Arnaut, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 283/23 od 11.01.2024. godine, u sednici održanoj 02.09.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 283/23 od 11.01.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gžrr 283/23 od 11.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu Prr1 32/23 od 19.09.2023. godine, stavom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da sud tuženu obaveže da mu na ime novčanog obeštećenja za imovinsku štetu koja mu je izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku za period od 22.04.2016. godine do 22.04.2021. godine, zbog nemogućnosti korišćenja i davanja u zakup postojećeg objekta broj ... površine 99m2 na kp br. ... K.O. ... u ... , u ulici ... broj ..., isplati iznos od 3.564.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao neosnovan. Stavom 2. izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 131.625,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je, presudom 283/23 od 11.01.2024. godine, stavom I izreke, odbio, kao neosnovanu, žalbu tužioca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Kragujevcu Prr1 32/23 od 19.09.2023. godine. Stavom II izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka povodom izjavljene žalbe.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremeno reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011... 10/2023) u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/2023), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada imovinske štete tužiocu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen zasnovana je na utvrđenom činjeničnom stanju da na predmetnom lokalu, u pogledu koga tužilac tvrdi da je pretrpeo imovinsku štetu, postoji plodouživanje trećeg lica zbog čega tužilac nije aktivno legitimisan da traži predmetnu štetu zbog neizdavanja u zakup nepokretnosti na kojoj je njegovo pravo vlasništva ograničeno plodouživanjem trećeg lica. Tužilac u reviziji ne ukazuje na razloge zbog kojih bi njegova revizija, u konkretnom slučaju, bila dozvoljena u smislu odredbe člana 404. stav 1 Zakona o parničnom postupku, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu postojanja prava plodouživanja trećeg lica na predmetnoj nepokretnosti, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije, na osnovu gore navedene odredbe Zakona.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade imovinske štete tužilac je podneo 22.04.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 3.564.000,00 dinara.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković