
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 17125/2025
28.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija, Privredni sud u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 435/23 od 27.08.2025. godine, u sednici održanoj 28.01.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 435/23 od 27.08.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv Višeg suda u Beogradu Gžrr1 435/23 od 27.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 327/22 od 21.04.2023. godine, ispravljenom rešenjem tog suda Prr1 327/22 od 16.04.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji plati 1.370,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 27.06.2022. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 04.01.2002. godine do 27.06.2022. godine. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 435/23 od 27.08.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i tužene potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude pa je obavezana tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 46.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23). Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi imovinske štete koja je tužilji izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku u smislu člana 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana presuda usklađena je i sa pravnim stavovima o odgovornosti države za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizmirena u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnm kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, dopunjen na sednici Građanskog odeljenja od 27.09.2019. godine). Ukazivanje u reviziji na drugačije odluke apelacionih sudova kojima je eventualno odlučeno drugačije o istom pravnom pitanju, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer odluka o osnovanosti tužbenog zahteva u ovoj vrsti sporova zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju.
Kako na osnovu iznetog nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da je revizija nedozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano članom 479. stav 6. istog zakona.
Tužba radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku podneta je 27.06.2022. godine. Vrednost predmeta spora je 1.370,80 dinara.
Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija nije dozvoljena, na osnovu člana 479. stav 6. ZPP.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
