
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19849/2024
09.07.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Damjanović, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Todorović, advokat iz ..., radi opoziva ugovora o poklonu, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1476/24 od 26.06.2024. godine, u sednici održanoj 09.07.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1476/24 od 26.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 584/2021 od 04.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se opozove Ugovor o poklonu, zaključen između tužilje, kao poklonodavca i tužene, kao poklonoprimca, overen od strane Opštinskog suda u Novom Sadu, Odeljene u Bačkom Petrovcu pod Ov.br. .../... od 11.01.2006 godine, zbog grube neblagodarnosti poklonoprimca, a da se odredi da se poklon učinjen u skladu sa ovim ugovorom o poklonu vraća i predaje u posed slobodan od lica i stvari tužilji - poklonodavcu, da se uspostavi ranije zemljišno-knjižno i katastarsko stanje, te da se utvrdi da je tužilja suvlasnik 1/2 dela nekretnina upisanih u zknj. ul. br. ... KO ..., kat.parc. br. ... privredna zgrada, pomoćni objekat, kućište, dvorište i njiva u selu od 13a 78m2, na kojoj nepokretnosti se nalazi i novosagrađena porodična stambena zgrada koja nije zemljišno-knjižno i katastarski istaknuta i nalazi se ul. ... br. ..., koje nepokretnosti su istovetne sa nepokretnostima upisanim u SKN Bački Petrovac u prepisu posedovnog lista br. ... KO ..., kat.parc. br. ... potes ..., njiva 3. klase površine 7a 85m2, pomoćna zgrada površine 56 m2, privredna zgrada površine 37 m2, dvorište površine 5 a, ukupne površine 13a 78m2; vlasnik u 1/1 dela na nepokretnostima upisanim i to u: zknj. ul. br. ... KO ... kat.parc. br. ... kuća pop. br. ... sa dvorištem u selu od 4a 60m2 i kat.parc. br. .../... njiva u selu od 1a 94m2, koja se nalazi u ul. ... br. ...; kat.parc. br. .../... njiva „...“ površine 1ha 13a 83m2, kat.parc. br. .../... kanal „...“ površine 1a 27m2, zknj. ul. br. ... KO ... kat.parc. br. ..., vrt u selu od 16a 4m2, kat.parc. br. ... kuća br. ... i dvorište u selu od 2a 73m2, koje se nalaze ul. ... br. ..., zknj. ul. br. ... KO ..., kat.parc. br. .../..., njiva „...“ površine 19a 80m2, zknj. ul. ... KO ..., kat.parc. br. .../..., njiva ... površine 3ha 45a 28m2, sve nepokretnosti su istovetne sa nepokretnostima upisanim u SKN Bački Petrovac u prepisu posedovnog lista br. ... KO ..., kat.parc. br. ..., potes ..., njiva 3. klase, površine 15a 37 m2, kat.parc. br. ..., potes ..., kuća površine 1a 10m2 i dvorište površine 2a 30m2, kat.parc. br. ..., potes ..., kuća površine 4a 60m2, kat.parc. br. .../..., potes ..., njiva 3. klase, površine 1a 94 m2, kat.parc. br. .../..., potes ..., njiva 3. klase površine 19a 80m2, kat.parc. br. .../..., potes ..., njiva 1. klase površine 28a 46m2, njiva 2. klase površine 56a 92m2 i njiva 3. klase površine 28a 45m2, kat.parc. br. .../..., potes ..., kanal površine 1a 27m2, kat.parc. br. .../..., potes ..., njiva 2. klase površine 2ha 30a 19m2 i njiva 3. klase površine 1ha 15a 9m2, ukupne površine 5ha 5a 28m2; vlasnik u 1/1 dela na poljoprivrednom zemljištu u KO ... i to: kat.parc. br. ..., potes ..., njiva 1. klase površine 15627m2 i kat.parc. br. ..., potes ..., njiva 1. klase površine 5557 m2, koje nepokretnosti su identične sa poljoprivrednim zemljištem ranije upisanim u zknj. ul. br. ..., ... KO ..., pod kat.parc. br. .../... njiva „...“, površine 1ha 56a 27m2 i pod. parc. br. ... njiva „...“, površine 5a 56m2, što bi tužena bila dužna da prizna i trpi da se na osnovu ove presude izvrši uspostavljanje ranijeg zemljišno-knjižnog i katastarskog stanja, odnosno upis prava vlasništva u korist tužilje i da se tužena obaveže da tužilji vrati i preda u posed traktor marke „...“ tip .., br. šasije ..., br. motora ...-..., god. proizvodnje ..., ... boje, registarskih oznaka ... ... . Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 398.325,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1476/24 od 26.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku, u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nema propusta u primeni odredaba ZPP, pri čemu drugostepena presuda sadrži ocenu svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja. Ukazivanje na povredu postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, ne predstavlja bitnu povredu zbog koje se revizija može izjaviti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka zbog kojih se ona može izjaviti, primenom člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je majka tuženoj. Tužilja, kao poklonodavac zaključila je sa tuženom, kao poklonoprimcem ugovor o poklonu, koji je overen pred Osnovnim sudom u Novom Sadu pod Ov.br. .../... od 11.01.2006. godine. Predmet navedenog ugovora je susvojinski udeo tužilje od 1/2 dela na kući u ... , pravo svojine u 1/1 dela na još dve kuće u ..., kao i poljoprivredno zemljište (sve bliže navedeno nižestepenim presudama). Na poklonjenoj imovini tužilja je zadržala pravo doživotnog plodouživanja, a tužena se navedenim ugovorom o poklonu obavezala da će za učinjeni poklon tužilju doživotno dvoriti, negovati i starati se o njoj kada ona sama to ne bude mogla i kada to bude zahtevalo njeno pogoršano zdravstveno stanje, te da će je sve do smrti pristojno dvoriti, a nakon smrti prema mesnim običajima i sahraniti. Utvrđeno je da tužilja ima još jednog sina kod kojeg je živela jedan period, a kada je 09.11.2006. godine doživela nasilje od strane sina, preselila se da živi kod tužene u ..., i sa njom je živela narednih 15 godina. U to vreme, tužena je živela u kući zajedno sa mužem i dvoje dece - blizancima VV i GG (rođeni ...1993. godine). Suprug tužene je preminuo 2015. godine, deca su se odselila, tako da su u kući uglavnom boravile tužilja i tužena, dok je tužiljina unuka GG periodično dolazila iz ..., gde je studirala. Tužena se trudila da tužilji obezbedi sve što joj je bilo potrebno - smeštaj, hranu, lekove, radila je u njivi, a tužilja je uglavnom boravila u kući i kuvala. Povremeno bi se posvađale, ali između njih nikada nije bilo fizičkog nasilja. S obzirom na to da je tužilja doživela nasilje od sina, a prethodno i od svog supruga, nije volela da izlazi iz kuće jer se bojala i nije želela da se šeta. Utvrđeno je da tužilja ima problema sa srcem, da očekuje operaciju, da ima problem sa vidom na desnom oku, kao i da pije sredstva za smirenje, kao terapiju.
Tokom leta 2019. godine, kada je ćerka tužene boravila u kući, došlo je do prepirke između nje i tužilje, zbog čega je tužilja odlučila da napusti kuću tužene, a nakon 2-3 meseca se ponovo vratila da živi zajedno sa tuženom. Dana 20.03.2021. godine u kuhinji, došlo je do rasprave između tužilje i njene unuke, kada joj je unuka rekla da se pomeri, da joj smeta, što je tužilja odbila. Tužiljina unuka je bila neraspoložena i razdražena, jer je tužilja čitavu prethodnu noć gledala rijaliti programe na televizoru sa pojačanim tonom, i kada ju je unuka zamolila da utiša televizor, ona je to odbila. Odnosi između tužilje i unuke su generalno bili loši, što zbog generacijskog jaza, što zbog različitih naravi. Nakon što je tužilja izašla iz kuhinje i otišla u svoju sobu počela je da otvara prozore i da doziva u pomoć, kojom prilikom je sa prozora pala jedna saksija i razbila se. Tužena nije mogla da umiri tužilju, pa je pozvala hitnu pomoć, a u međuvremenu je unuka pokušala da je skloni sa prozora, nakon čega je tužilja počela da viče da je unuka guši. Kada je došla hitna pomoć, tužilja je pregledana, ali je odbila da primi sredstvo za smirenje koje je lekar odredio, insistirala je da želi da ode u bolnicu, što je ekipa iz hitne pomoći odbila, nakon čega je tužilja spakovala svoje stvari i napustila kuću. Nakon dva sata se vratila sa policijom i tužilja, tužena i njena ćerka su otišle u policijsku stanicu gde su dale izjave, a zbog ovog događaja od strane PU Novi Sad, PS Bački Petrovac tuženoj i njenoj ćerki su 20.03.2021. godine izrečene privremene mere zabrane da prilaze tužilji u trajanju 24 časa, a rešenjem Osnovnog suda u Novom Sadu ova mera je produžena u trajanju od 48 sati u odnosu na ćerku tužene. Nakon ovog događaja tužilja više nije želela da živi u kući tužene, odselila se u drugu kuću u ..., koja je bila napuštena ... godina i neuslovna za život. Kuća je bila u vlasništvu tužilje, a ugovorom o poklonu tužilja je prenela vlasništvo na toj kući tuženoj. Nakon što se tužilja odselila, tužena joj je od 30.03.2021. godine davala po 20.000,00 dinara (očiglednom greškom u pisanju navedeno 30.000,00 dinara) narednih nekoliko meseci, a nakon toga joj je plaćala po 15.000,00 dinara mesečno do 2022. godine.
Utvrđeno je da tužilja od 2022. godine izdaje u arendu 12 jutara poljoprivrednog zemljišta koje zemljište je bilo predmet ugovora o poklonu, i na kojem tužilja ima pravo plodouživanja, a takođe izdaje još 1 jutro poljoprivrednog zemljišta. Arenda iznosi oko 250 evra po jutru na godišnjem nivou. Takođe, tužilja je 2021. godine prodala poljoprivredno zemljište površine oko pola hektara svom sinu za 6.000 evra.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev, nalazeći da okolnost da tužilja i tužena povremeno imaju verbalne rasprave, koje su uzrokovane različitim karakterom i razlikom u generacijama, ne predstavlja razlog za opoziv predmetnog poklona, te da ne stoje ni razlozi u odnosu na osiromašenje tužilje kao drugi mogući razlog za opoziv poklona, budući da tužilja stiče prihode od izdavanja u zakup poljoprivrednog zemljišta koje je predmet ugovora o poklonu, na kojem ima ustanovljeno pravo plodouživanja. Dodatna argumentacija drugostepenog suda je da iz činjeničnog utvrđenja ne proizlazi da je tužena prema tužilji počinila bilo kakvo kažnjivo delo, već naprotiv, tužena je primila tužilju u momentu kada su drugi članovi porodice, tužiljin suprug i sin, prema tužilji pokazali grubost, te da događaj od 20.03.2021. godine ne predstavlja razlog opoziva ugovora o poklonu, jer tužena svojim ponašanjem nije ispoljila neblagodarnost prema tužilji, nije se aktivno stavila na stranu svoje ćerke u konfliktu sa tužiljom, a posle kog konflikta se tužilja svojom voljom preselila u drugu kuću.
Po oceni Vrhovnog suda, odluka drugostepenog suda zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Ugovor o poklonu nije regulisan pozitivnim zakonodavstvom, te se na isti primenjuju pravna pravila Srpskog građanskog zakonika, na osnovu člana 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donetih pre 06. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije. U paragrafu 566. Srpskog građanskog zakonika, propisano je da ko jedanput poklon učini, ne može ga više natrag uzeti, osim osobitih slučajeva. Paragrafom 567. istog zakonika su propisani slučajevi, zbog kojih darodavac može poklon poreći: a) ako darodavac docnije tako osiromaši, da ni živeti ne može; b) ako obdareni veliku neblagodarnost spram darodavca pokaže, nanoseći uvredu njegovom životu, telu, časti i narušavajući njegovu slobodu i imanje.
Saglasno navedenom, do opoziva, odnosno raskida poklona može doći u dva slučaja – zbog nedostatka sredstava za život poklonodavca i zbog nezahvalnosti ili neblagodarnosti pokloprimca. Razlog za opoziv poklona nije svaka već samo velika (gruba) neblagodarnost (nezahvalnost) koju poklonoprimac ispolji nakon učinjenog poklona povređujući život, telo i čast poklonodavca, odnosno narušavajući njegovu slobodu i imanje. Postojanje grube neblagodarnosti je faktičko pitanje koje sud ceni uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ceneći ga kao vrednosno merilo u kontekstu pravila morala i dobrih običaja. Naime, cene se sledeće okolnosti: vladanje poklonoprimca i njegov uticaj na kasnije odnose sa poklonodavcem, ranije držanje oba ugovarača i njihovo uobičajeno ophođenje, da li se radi o usamljenom slučaju ili hroničnom poremećaju, da li je prisutna želja da se odnos popravi, da li je poklonodavac isprovocirao poklonoprimca.
U konkretnom slučaju nižestepeni sudovi su pravilno ocenili da ponašanje tužene nije odstupilo od uobičajenih merila ponašanja ćerke prema majci i da je do poremaćaja odnosa i prekida kontakta stranaka usledilo nakon događaja od 20.03.2021. godine, nakon svađe tužiljine unuke i tužilje, te da se tužena tom prilikom nije aktivno stavila na stranu svoje ćerke u konfliktu sa tužiljom, a posle kog konflikta se tužilja svojom voljom preselila u drugu kuću. Tužena kao poklonoprimac nije povredila život tužilje, telo, čast, niti je narušila njenu slobodu i imovinu, što predstavlja razlog za opoziv poklona i prema utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja ne može se okarakterisati njeno ponašanje kao gruba neblagodarnost poklonodavcu čime bi bila povređena pravila morala i dobrih običaja, kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud. Po oceni Vrhovnog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da tužilja nije u smislu pravila o teretu dokazivanja dokazala da nema vredne imovine iz koje bi mogla da se izdržava s obzirom na njeno stanje, životne prilike i sredinu gde živi, budući da iz činjeničnog utvrđenja proizilazi da tužilja nije ostala bez neophodnih sredstava za izdržavanje i da stoga ni osiromašenje poklonodavca, kao jedan od razloga zbog kojih se može tražiti opoziv ugovora o poklonu, nije ispunjen. Naime, tužilja ima pravo plodouživanja na jednoj kući u ... u 1/1 dela, na 1/2 dela druge kuće (gde živi sin tužilje), zatim nosilac je prava plodouživanja i na trećoj kući u ... (gde živi), kao i na poljoprivrednom zemljištu koje donosi godišnju arendu od preko 3.000 evra, zatim u toku 2021. godine ostvarila je iznos od 6.000 evra od prodaje poljoprivrednog zemljišta svom sinu, zbog čega je pravilno utvrđeno da kod tužilje nije došlo do osiromašenja u smislu paragrafa 567. Srpskog građanskog zakonika. Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
U većem delu navodi revizije tužilje se neposredno ili posredno odnose na sprovedeni dokazni postupak i ocenu dokaza, te upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Takvi navodi nisu posebno razmotreni budući da u smislu člana 407. stav 2. ZPP ne predstavljaju dozvoljen revizijski razlog.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci, primenom člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
