Rev 10136/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10136/2025
30.01.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Jasmine Simović, Dragane Boljević i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ermedin Ćućević, advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV, GG i DD, svi iz sela ..., zaseok ..., čiji je zajednički punomoćnik Miroslav Bojović, advokat iz ..., radi smetanja poseda, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Pazaru Gž 10/25 od 13.02.2025. godine, u sednici održanoj 30.01.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Pazaru Gž 10/25 od 13.02.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Novom Pazaru Gž 10/25 od 13.02.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženih za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Sjenici P 413/23 od 19.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da su tuženi smetali tužioca u mirnom i faktičkom posedu korišćenja kp. br. 20/1 zv. „ĐĐ“ KO ..., upisane u listu nepokretnosti br. 140 KO ... i kp. br. 20/2 zv. „ĐĐ“ KO ..., upisane u listu nepokretnosti br. 106 KO ..., na taj način što su 11.10.2021. godine, na ovim parcelama parkirali traktor i fizički stali uz mesto gde su se trebali obaviti radovi miniranja, usled čega su angažovani radnici i stručna lica morali da napuste lice mesta i tako onemoguće tužioca da izvodi radove i koristi ove parcele na način na koji je to do sada činio i da im se naloži da uspostave pređašnje stanje na parcelama kp. br. 20/1 i kp. br. 20/2, tako što bi otklonili sve prepreke sa ovih parcela i fizički se odstranili, te omogućili tužiocu i angažovanim licima da izvode radove na ovim parcelama i uzdrže se od svih drugih vidova uznemiravanja korišćenja tužioca na ovim parcelama. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženima troškove postupka u iznosu od 918.122,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru Gž 10/25 od 13.02.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženih i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Sjenici P 413/23 od 19.09.2024. godine.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tuženi su blagovremeno podneli odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je na osnovu člana 404. i 420. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.

Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi, pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.

Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Pobijanim drugostepenim rešenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje, kojim je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da su tuženi smetali tužioca u mirnom i faktičkom posedu korišćenja predmetnih parcela, na način bliže opisan u izreci prvostepenog rešenja.

Prema oceni Vrhovnog suda, u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja o opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja. Pri tom, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije u postupku po redovnoj reviziji u smislu odredbe člana 407. stav 2. ZPP, osim u slučaju iz odredbi člana 403. stav 2. ZPP, kao ni u postupku po posebnoj reviziji, s obzirom da pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije propisano kao revizijski razlog odredbama člana 404. stav 1. ZPP, imajući u vidu da je posebna revizija dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava, pod dodatnim, posebnim uslovima koji su izuzetno propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. i 420. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 452. stav 5. a u vezi člana 413. i 420. ZPP, utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Tužba je podneta 14.10.2021. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 100.000,00 dinara.

Odredbom člana 452. ZPP, propisano je da protiv rešenja donetih u parnicama zbog smetanja državine revizija nije dozvoljena.

Prema tome, revizija tužioca nije dozvoljena ni na osnovu odredbe člana 452. stav 5. ZPP, jer je izjavljena protiv rešenja donetog u drugom stepenu u parnici zbog smetanja državine.

Pri tom, kako je tužilac izjavio reviziju protiv drugostepenog rešenja kojim su odbijane žalbe tužioca i tuženih, to tuženi nema pravni interes za izjavljivanje revizije u delu kojim je odbijena žalba tuženih, zbog čega revizija tužioca u tom delu ne bi bila dozvoljena ni na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 4. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. i 420. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Odredbom člana 154. stav 1. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja koji će troškovi da se naknade stranci da uzme u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o iznosu troškova, odlučuje sud ceneći sve okolnosti.

Cceneći sve okolnosti u konkretnoj situaciji, troškovi na ime odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice, zbog čega je odbijen zahtev tuženih za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju shodno odredbi člana 154. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković