Rev 10331/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 10331/2025
23.04.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca mal. AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik otac BB iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Ristić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Vranja, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Vranja, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1187/24 od 31.03.2025. godine, u sednici održanoj 23.04.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1187/24 od 31.03.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1187/24 od 31.03.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2191/23 od 13.06.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tuženi je obavezan da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti isplati 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.06.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom drugim izreke, odbačen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu na ime naknade nematerijalne štete po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti isplati preko iznosa dosuđenog u stavu prvom izreke, do traženih 80.000,00 dinara, za još 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 279.300,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na 229.500,00 dinara od dana izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1187/24 od 31.03.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, odbačena je, kao nedozvoljena, žalba tuženog izjavljena na stav drugi izreke prvostepene presude. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon). O osnovanosti zahteva za naknadu nematerijalne štete, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredaba članova 174, 184. i 200. Zakona o obligacionim odnosima, člana 46. Zakona o veterinarstvu i člana 20. Zakona o lokalnoj samoupravi. U pobijanoj drugostepenoj odluci izraženo je stanovište da postoji odgovornost tuženog za štetu, budući da je propustom vršenja kontrole i nadzora, odnosno neadekvatnim vršenjem navedenih poslova nastupila šteta koju je tužilac pretrpeo usled ujeda psa lutalice, što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda po ovom pitanju. Imajući u vidu navedeno, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknade štete, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji, to saglasno navedenom, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.

Takođe, Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku, onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tuženi revizijom osporava drugostepenu presudu i u delu rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.

Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 23.02.2021. godine. Vrednost predmeta spora u tužbi označena je u iznosu od 140.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to i revizija tuženog nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Takođe, odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena i protiv rešenja o troškovima postupka (sadržanog u nižestepenoj presudii), dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju koje ne čini glavni zahtev. Takođe, primenom člana 420. stav 1. ZPP, revizija se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda kojim se postupak pravnosnažno okončava. U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim se postupak pravnosnažno ne okončava, jer se o zahtevu za naknadu troškova odlučuje u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak na osnovu člana 163. stav 4. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno revizija tužene protiv ove odluke nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Mirjana Andrijašević, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković