
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 758/2026
23.06.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Vasović, predsednika veća, Milene Rašić, Svetlane Tomić Jokić, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Paligorića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-795/25 od 18.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 23.06.2026. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Paligorića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-795/25 od 18.03.2025. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku u vezi člana 5. Krivičnog zakonika, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 121/12) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine u koju mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 17.06.2020. godine do 03.07.2020. godine i novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 3 meseca od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko to ne učini sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora. Od okrivljenog AA oduzeta je imovinska korist pribavljena krivičnim delom, odlučeno je o imovinskopravnom zahtevu oštećenih i troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-795/25 od 18.03.2025. godine u stavu I, usvojena je žalba branioca okrivljenog AA i presuda Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine ukinuta samo u delu odluke o troškovima krivičnog postupka i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, u stavu II izreke usvojena je žalba branioca okrivljenog i presuda Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine prenačena u delu zamene novčane kazne pa je određeno da ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara na koju je osuđen prvostepenom presudom u roku od 3 meseca, sud će shodno odredbi člana 51. stav 2. KZ istu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od 6 meseci, dok su u stavu III odbijene kao neosnovane žalba branioca okrivljenog u preostalom delu i žalba Višeg javnog tužioca u Šapcu, a presuda Višeg suda u Šapcu 4K. 72/2022 od 18.09.2025. godine, u neukinutom i nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA - advokat Miloš Paligorić podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači prvostepenu presudu i drugostepenu presudu u stavu III izreke tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo iz stava 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ ili ukine u celini prvostepenu i drugostepenu presudu u stavu III izreke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, iako ne označava, ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, navodima da je okrivljeni pravnosnažno oglašen krivim zbog krivičnog dela iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ za radnje koje je prema izreci presude preduzimao u periodu od 12.01.2009. godine do 24.05.2010. godine, odnosno u vreme kada nije postojalo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica koje je uvedeno u naš pravni sistem Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“ broj 121/12 i koji se primenjuje od 15.04.2013. godine. Zakonom o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“ broj 94/2016 izmenjen je zakonski tekst i izvršena renumeracija krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica, a koji se primenjuje od 01.03.2018. godine. Prema stavu odbrane, nema nikakve sumnje da su odredbe člana 227. KZ blaže po učinioca, jer u stavu 1. tog člana - osnovni oblik izvršenja ovog krivičnog dela, propisano je da će se kazniti odgovorno lice koje je iskorišćavanjem svog položaja ili ovlašćenja prekoračenjem granica svog ovlašćenja ili nevršenjem svoje dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu protivpravnu imovinsku korist, ili drugom nanese imovinsku štetu ukoliko time nisu ostvarena obeležja nekog drugog krivičnog dela, a što je povoljnije po okrivljenog u smislu člana 5. KZ.
Iznete navode Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane, a ovo iz sledećih razloga:
U vreme izvršenja krivičnog dela (od 12.01.2009. godine do 24.05.2010. godine) postojalo je krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, koje je u stavu 4. izričito predviđalo krivičnu odgovornost odgovornog lica. Izmenama i dopunama Krivičnog zakonika od 24.12.2012. godine, objavljenim u „Sl. glasniku RS“, br.121/2012, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine, krivično delo zloupotreba službenog položaja je „podeljeno“ u dva krivična dela, a deoba je izvršena prema svojstvu učinioca i ovlašćenjima koja mu pripadaju i to na krivično delo zloupotreba službenog položaja, kažnjivo po članu 359. KZ i krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica, kažnjivo po članu 234. KZ.
Krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ izmenjeno je samo utoliko što su u delu odredbe stava 1. brisane reči „ili odgovorno“, te od navedenih izmena, izvršilac ovog krivičnog dela može biti samo službeno lice. Istovremeno, odredbe koje se odnose na zloupotrebu položaja i krivicu odgovornog lica, ovim izmenama, izdvojene su u posebno krivično delo – krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ.
Dakle, navedenim izmenama u Krivični zakonik je uneto krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ, koje zadržava jasan pravni kontinuitet sa krivičnim delom zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, u slučaju da se kao izvršilac javlja odgovorno lice.
Pored toga, u konkretnom slučaju, zadržan je i jasan pravni kontinuitet inkriminacije krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. KZ sa inkriminacijom krivičnog dela pod identičnim zakonskim nazivom i sa istim bitnim elementima i propisanom kaznom iz člana 227. KZ, koje delo je u Krivični zakonik uneto izmenama, koje se primenjuju počev od 01.03.2018. godine, s obzirom da se navedenim izmenama inkriminiše isto ponašanje kao i pre izmena i dopuna Krivičnog zakonika.
Odredbom člana 5. stav 1. KZ je propisano da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela, a stavom 2. istog člana propisano je da ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.
Po nalaženju Vrhovnog suda, oglašavajući okrivljenog krivim za krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61. KZ sud nije povredio odredbu člana 5. KZ, koja se odnosi na vremensko važenje krivičnog zakonodavstva, a kako to neosnovano u podnetom zahtevu ističe branilac okrivljenog. Naime, sud je, u konkretnom slučaju, pravilno primenio krivični zakon koji je stupio na snagu nakon izvršenja krivičnog dela i pravilnom primenom odredbe člana 5. stav 2. KZ primenio Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012.godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) i protivpravne radnje okrivljenog koje su bliže opisane u izreci pobijane pravnosnažne presude pravno kvalifikovao kao krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 61.KZ.
Ovo, imajući u vidu da između odredbe člana 234. KZ i odredbe člana 227. KZ koja je stupila na snagu dana 01.03.2018. godine, postoji jasan pravni kontinuitet inkriminacije, obzirom da su sva bitna obeležja osnovnog oblika krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 1. KZ i njegovih kvalifikovanih oblika sadržana u krivičnom delu sa potpuno identičnim zakonskim nazivom i to u krivičnom delu zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 1. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine, sa stupanjem na snagu od 01.03.2018. godine) i u njegovim kvalifikovanim oblicima, te imajući pri tome u vidu da Krivični zakonik koji je važio u vreme donošenja pobijanih pravnosnažnih presuda („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine, sa stupanjem na snagu dana 01.03.2018. godine) i kojim je propisano krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 227. stav 3. u vezi stava 1. KZ, u pogledu predmetnog krivičnog dela, ni na koji način nije blaži po okrivljenog u odnosu na Krivični zakonik („Službeni glasnik RS“, broj 121/2012 od 24.12.2012. godine, sa stupanjem na snagu dana 15.04.2013. godine) i kojim je propisano krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ i to niti u pogledu kruga lica koja mogu biti izvršioci ovog krivičnog dela, niti u pogledu propisanih radnji izvršenja, pošto se navedenim izmenama inkriminiše isto ponašanje kao i pre izmena i dopuna Krivičnog zakonika, a takođe ni u pogledu visine zaprećene kazne, budući da je za kvalifikovani oblik krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz stava 3. po oba Krivična zakonika propisana istovetna kazna zatvora u trajanju od 2 do 10 godina.
Ujedno, zakonska formulacija odredbe člana 227. stav 1. KZ, a imajući pri tome u vidu dodavanje u zakonski opis bića krivičnog dela zakonske formulacije „... ukoliko time nisu ostvarena obeležja nekog drugog krivičnog dela“, a koja nije bila sadržana u članu 234. stav 1. ranije važećeg KZ, prema oceni Vrhovnog suda, stavlja samo jednu više obavezu sudu da zbog brojnih novih krivičnih dela uvedenih izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, broj 94/2016 od 24.11.2016. godine) u grupu krivičnih dela protiv privrede dodatno vodi računa o pravilnoj pravnoj kvalifikaciji radnji izvršenja, a što je u skladu i sa odlukom Vrhovnog kasacionog suda Kzz 703/2021 od 07.07.2021. godine, čime istovremeno sudu daje i veće mogućnosti u pogledu kvalifikovanja radnji okrivljenog, što istog nikako ne dovodi u nepovoljniji krivično pravni položaj.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane zahteve za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miloša Paligorića, kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. KZ.
U preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je nedozvoljen.
Naime, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva navodi da je AA nakon likvidacije društva Centar 5 DOO postao njegov kontrolni član, te u vezi sa iznetim iznosi sopstvenu ocenu dokaza – dokumentacije Agencije za privredne registre i genezu postupanja okrivljenog. Takođe, iznosi i genezu postupanja u kritičnom periodu svedoka BB, VV, GG i DD, kao i sopstvenu ocenu dokaz – predmet Privrednog suda u Valjevu St 482/13, na koji način ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP i na svojim činjeničnim zaključcima drugačijim od onih utvrđenih u pobijanim presudama zasniva svoj stav da u odnosu na krivično delo za koje je oglašen krivim nije postojao umišljaj na strani okrivljenog za izvršenje krivičnog dela za koje je osuđen. Istovremeno branilac okrivljenog ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP navodima da sud ne daje jasne razloge zašto ne prihvata navode odbrane, da postoje očigledne protivrečnosti između izreke presude i razloga datih u obrazloženju presude.
Međutim, činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao ni povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, shodno odredbama člana 485. ZKP nisu predmet razmatranja od strane Vrhovnog suda u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti, dakle, nisu dozvoljeni razlozi, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog preko branioca, zbog čega je Vrhovni sud zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, u napred navedenom delu ocenio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Irina Ristić, s.r. Jasmina Vasović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
