
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3534/2025
19.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog „BJN“ DOO Beograd, koga zastupa punomoćnik Branislav Rajić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1271/2025 od 27.08.2025. godine, u sednici održanoj 19.03.2026 godine, doneo je
R E Š E NJ E
USVAJA SE revizija tužilje, UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 1271/2025 od 27.08.2025. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 287/21 od 17.02.2022. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 287/21 od 23.01.2023. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje o prestanku radnog odnosa od 27.08.2019. godine zbog isteka ugovora o radu 30.06.2019. godine i naloženo je tuženom da tužilju vrati na rad na poslove koje je obavljala pre prestanka radnog odnosa. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 185.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1271/2025 od 27.08.2025. godine, stavom prvim izreke usvojena je žalba tuženog, ukinuta presuda Osnovnog suda u Vranju P1 287/21 od 17.02.2022. godine, ispravljena rešenjem istog suda od 23.01.2023. godine i presuđeno je tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da sud poništi kao nezakonito rešenje o prestanku radnog odnosa od 27.08.2019. godine zbog isteka ugovora o radu od 30.06.2019. godine i naloži tuženom da vrati tužilju na rad, na poslove koje je obavljala pre prestanka radnog odnosa, kao i zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 185.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj naknadi troškove drugostepenog postupka od 142.500,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove prvostepenog i drugostepenog postupka u ukupnom iznosu od 361.250,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom od strane drugostepenog suda nakon održane rasprave na osnovu člana 384. ZPP, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na određeno vreme od dva meseca u periodu od 01.07.2019. godine do 30.08.2019. godine, na radnom mestu ..., a na osnovu ugovora o radu bez broja od 30.06.2019. godine. Osporenim rešenjem tuženog od 27.08.2019. godine tužilji je otkazan navedeni ugovor o radu zbog isteka vremena na koji je zasnovala radni odnos, uz prestanak radnog odnosa sa danom 30.08.2019. godine. Prema uverenju Centralnog registra socijalnog osiguranja od 23.01.2020. godine, tužilja je bila prijavljena kod Fonda PIO od 01.07.2019. godine do 30.08.2019. godine, kada je odjavljena sa obaveznog osiguranja.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je ukinuo prvostepenu presudu i odlučio o tužbenom zahtevu tužilje za poništaj rešenja od 27.08.2019. godine o prestanku radnog odnosa i za vraćanje na rad, tako što je isti odbio kao neosnovan, ocenjujući da je ugovorom o radu od 30.06.2019. godine koji je dostavio tuženi originalan i autentičan ugovor, prema kojem je tužilja kod tuženog zasnovala radni odnos na određeno vreme od dva meseca, zbog čega je predmetnim rešenjem od 27.08.2019. godine tužilji pravilno otkazan ugovor o radu zbog isteka roka na koji je zaključen, uz prestanak radnog odnosa sa danom 30.08.2019. godine. Ovakvu odluku drugostepeni sud je doneo primenjujući odredbu člana 175. stav 1. tačka 1 u vezi sa članom 30, 31. i 37. Zakona o radu i člana 4, 4a, 4b i 5. Uredbe o sadržini, obrascu i načinu podnošenja jedinstvene prijave na obavezno socijalno osiguranje, jedinstvenim metodološkim principima i jedinstvenom kodeksu šifara za unos podataka u jedinstvenu bazu Centralnog registra obaveznog socijalnog osiguranja (“Službeni glasnik RS“ br. 54/10, 124/12 i 119/13).
Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužilje osporava pobijana drugostepena presuda ukazivanjem da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, jer je ovaj sud propustio da ceni iskaze svedoka BB i VV, iako je pročitao zapisnik sa njihovim iskazima datim pred prvostepenim sudom.
Naime, u ovaj parnici je sporno trajanje radnog odnosa tužilje kod tuženog. Nesporno je utvrđeno da je tužilja zasnovala radni odnos kod tuženog na određeno vreme počev od 01.07.2019. godine, ali je tužilja tvrdila da je ovaj radni odnos trebao da traje šest meseci, odnosno do 31.12.2019. godine, dostavljajući kao dokaz za svoje tvrdnje ugovor o radu bez broja od 30.06.2019. godine koji je dvostrano odštampan i kojim je u članu 4. ugovoreno da zaposleni dana 01.07.2019. godina zasniva radni odnos u trajanju od šest meseci do 31.12.2019. godine, dok je tuženi tvrdio da je radni odnos sa tužiljom zasnovao na dva meseca, dostavljajući koa dokaz za svoje tvrdlje takođe ugovor o radu bez broja od 30.06.2019. godine koji je jednostrano odštampan i kojim je u članu 4. ugovoreno da zaposleni zasniva radni odnos od 01.07.2019. godine do 30.08.2019. godine.
Prilikom ocene ova dva ugovora identičnog datuma, pri čemu su oba snabdevena pečatom i faksimilom tuženog, drugostepeni sud je prihvatio kao originalan i autentičan ugovor koji je dostavio tuženi, ceneći ga u sklopu ostalih izvedenih dokaza, pre svega priloženih ugovora o radu iz 2019. godine za druge zaposlene (BB, VV i GG) koji su takođe štampani jednostrano i dostavljenih potvrda i izveštaja RF PIO o podnetoj prijavi, promeni i odjavi tužilje na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, prema kojima je tužilja bila prijavljena na osiguranje po osnovu ugovora o radu 01.07.2019. godine, a odjavljena sa osiguranja 30.08.2019. godine, dakle po isteku roka na koji je radni odnos zasnovan prema priloženom ugovoru od strane tuženog.
Međutim, drugostepeni sud je propustio da u pobijanoj odluci da ocenu iskaza svedoka, kako pojedinačno, tako u sklopu ostalih izvedenih dokaza, što je njegova obaveza u smisl člana 8. ZPP u situaciji kada je održao raspravu.
Naime, svedoci BB i VV su u svojim iskazima datim na ročištu za glavnu raspravu održanom 17.09.2021. godine pred prvostepenim sudom (koji zapisnik je drugostepeni sud pročitao na održanoj raspravi, ali ove iskaze nije cenio) naveli da su svi ugovori stizali iz Beograda odštampani, potpisani i pečatirani od strane poslodavca u tri primeraka, a da su radnici iz Vranja potpisivali sva tri primerka, od kojih su jedan zadržavali za sebe, jedan primerak je ostajao u radnji, a jedan je vraćan u Beograd. Tako je bilo i sa spornim ugovorom za tužilju, koji je stigao istog dana kada i ugovor za svedoka BB, koja je izjavila da je prilikom potpisivanja došlo do propusta jer je ona greškom potpisala primerak ugovora koji se odnosio na tužilju, te da je tužilja nakon što je uočila ovaj propust odmah pozvala nadležne u Beogradu koji su joj rekli da izbeli potpis na svom ugovoru i preko toga stavi svoj potpis, što je tužilja uradila i što se vidi na primerku ugovora koji je tužilja dostavila kao dokaz za svoje tvrdnje da je ugovor o radu zasnovala na određeno vreme od šest meseci. Iskaz svedoka BB potvrđen je od strane svedok VV.
Kako u pobijanoj drugostepenoj odluci nema ocene iskaza saslušanih svedoka, iako je drugostepeni sud dužan da kada otvori raspravu, izvodi dokaze i utvrđuje činjenično stanje postupa u svemu kao i prvostepeni sud, odnosno da da sveobuhvatnu ocenu svih izvedenih dokaza, uz posebnu argumentaciju, odnosno razloge zbog kojih određene dokaze ne prihvata, sledi da je drugostepena presuda morala biti ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje o izjavljenoj žalbi
Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer zavisi od ishoda spora.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rešenjem i doneti pravilnu i zakonitu odluku.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 415. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Mirjana Andrijašević,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
