Rev 4274/2022 3.1.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4274/2022
27.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., koje zastupa Živorad Lazić advokat iz ..., protiv tuženog DD iz ..., koga zastupa Zoran Đorić advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2180/21 od 15.12.2021. godine, na sednici održanoj 27.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2180/21 od 15.12.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2180/21 od 15.12.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2180/21 od 15.12.2021. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 1748/20 od 02.02.2021. godine kojom je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da su tužioci po osnovu nasleđa suvlasnici sa po 1/9 porodične stambene zgrade dimenzija 8 h 10 m strukture P+1+Pot, garaže 5,60 h 5,5 m i radionice dimenzija 5 h 5 m, sve na k.p. .. l.n. .. k.o. ... (stav prvi izreke) i utvrđeno da tužilja GG ima pravo doživotnog uživanja (stanovanja) na nepokretnostima opisanim u prvom stavu izreke, zasnovano zaveštanjem (stav drugi izreke), i obavezan tuženi da tužilji GG preda u posed i omogući joj korišćenje opisanih nepokretnosti na taj način što će joj predati primerak njihovih ključeva i predati joj u posed sve prostorije u njima (stav treći izreke), i tužiocima naknaditi troškove parničnog postupka od 229.350,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate (stav četvrti izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku (posebna revizija).

Tužioci su podneli odgovor na reviziju i zahtevali naknadu troškova postupka po reviziji.

Posebna revizija je izuzetno pravno sredstvo propisano odredbama člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP) koje se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O dozvoljenosti posebne revizije, saglasno odredbama navedenog člana i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenjem prava.

Ispitujući da li postoje razlozi koji bi izjavljenu posebnu reviziju u ovom sporu činili izuzetno dozvoljenom, Vrhovni sud je našao da ti razlozi nisu ispunjeni, uzimajući u obzir vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva.

U konkretnom slučaju pravnosnažnom presudom je usvojen tužbeni zahtev za utvrđenje da su tužioci, odnosno njihov pravni prethodnik, suvlasnici po pravu nasleđa nepokretnosti sagrađenih tokom sedamdesetih godina XX veka, nakon što je pravnom prethodniku parničnih stranaka odobrena njihova gradnja na njegovoj parceli i u drugoj pravnosnažno okončanoj parnici utvrđeno, kao prethodno pitanje, da je on bio vlasnik predmetnih nepokretnosti koje predstavljaju njegovu zaostavštinu, i odbijen zahtev tuženog stavljen u toj parnici za utvrđenje isključivog prava svojine na predmetnim nepokretnostima, pošto nije postojao dogovor da se one grade za tuženog. Razlozi na kojima su donete nižestepene odluke počivaju na pravnim pravilima imovinskog prava kojima je uređeno sticanje prava svojine izgradnjom i na zaključku o odsustvu uslova za primenu instituta sticanja u porodičnoj zajednici.

Pošto tuženi ne ukazuje na drugačije pravnosnažne sudske odluke u činjeničnoj i pravnoj situaciji sličnoj onoj kakva je u konkretnom slučaju, i o suprotnom presuđenju, a nisu ispunjeni ni drugi zakonski razlozi zbog kojih bi posebna revizija bila dozvoljena, odlučeno je kao u prvom stavu izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, i ocenio da revizija nije dozvoljena.

Naime, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 403. stav 3. ZPP). U konkretnom slučaju vrednost predmeta spora od 500.000,00 dinara na dan podnošenja tužbe 05.11.2018. godine je očigledno ispod revizijskog cenzusa od 40.000 evra, zbog čega je revizija nedozvoljena i kao takva odbačena drugim stavom izreke ovog rešenja primenom člana 413. ZPP.

O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na osnovu člana 165. stav 1, u vezi sa čl. 154. stav 1. ZPP, s obzirom da troškovi tužilaca za sastav odgovora na reviziju nisu bili potrebni.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković