Rev2 3942/2024 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3942/2024
02.07.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Vidić, advokat iz ..., protiv tužene Opšte bolnice Sremska Mitrovica, koju zastupa Biljana Kocan, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1416/24 od 24.09.2024. godine, u sednici održanoj 02.07.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1416/24 od 24.09.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1416/24 od 24.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 19/24 od 10.07.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime naknade materijalne štete iznos od 14.980,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 04.03.2022. godine do isplate i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 76.998,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1416/24 od 24.09.2024. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Pravnosnažnom presudom, nakon ocene neosnovanosti prigovora nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene, primenom materijalnog prava iz člana 154, 155. i 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, obavezana je tužena da tužilji naknadi štetu koju je pretrpela usled nepravilnog rada obračunske službe tužene, na taj način što je u periodu od oktobra 2019. godine zaključno sa septembrom 2020. godine vršena obustava od mesečne plate tužilje (administrstivna zabrana) u iznosima od po 498,22 dinara i obustavljeni iznosi, bez pravnog osnova, uplaćivani na račun Sindikata medicinskih sestara i tehničara Srbije, umesto na račun privrednog društva „...“ d.o.o. ..., sa kojim je tužilja zaključila Ugovor o kupovini robe – zaključnicu broj 40 od 22.10.2019. godine i kome je, po prijemu tužbe radi duga, dana 04.03.2022. godine izvršila uplatu dugovanog iznosa po osnovu kupovine robe od 5.980,00 dinara i iznosa od 9.000,00 dinara na ime troškova za sastav tužbe. Ovo tim pre što nije postojao ugovor koji bi regulisao pravni odnos između navedene sindikalne organizacije i privrednog društva, na osnovu koga bi obustavljeni iznosi, uz saglasnost tužilje, mogli biti uplaćivani sindikalnoj organizaciji.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim pravnim osnovom i bitno sličnim činjeničnim stanjem, zbog čega nema uslova propisanih odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…10/2023) za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužena nije uz reviziju dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored navedenog, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Primena ovog instituta je predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa je potrebno da se u reviziji jasno navede pravno pitanje čije se razmatranje predlaže i obrazloži potreba njegovog razmatranja u smislu ispunjenja uslova za posebnu reviziju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Iz navedenih razloga, kako nisu ispunjeni uslovi da se u ovoj parnici dozvoli odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud je primenom člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st. 1.i 3.)

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.03.2022. godine i vrednost predmeta spora je 14.980,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi navedeni novčani cenzus za dozvoljenost revizije iz člana 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena.

Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi sa članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Mirjana Andrijašević,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković