Rev2 2180/2023 3.5.20; 3.5.22.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2180/2023
14.10.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Nenad Maksimović, advokat iz ..., protiv tuženog „Serbia Zijin Copper doo“ Bor, koga zastupa punomoćnik Nenad Maksimović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5128/22 od 23.02.2023. godine, u sednici održanoj 14.10.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5128/22 od 23.02.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P1 243/21 od 08.09.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i poništeno je rešenje tuženog broj ... od 17.06.2020. godine, otkaz ugovora o radu broj ... od 24.10.2014. godine i tuženi obavezan da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza isplati ukupan iznos od 673.260,26 dinara, što je ukupno šest zarada zaposlenog, sa zakonskom zateznom kamatom od 08.09.2022. godine kao da na presuđenja pa do isplate, dok je višak tužbenog zahteva do dosuđenog iznosa na ime naknade štete do traženih 14 bruto zarada tužioca, odbijen, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 258.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršenja do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 5128/22 od 23.02.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P1 243/21 od 08.09.2022. godine, u usavajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju tužene.

Prema članu 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Kako se u ovom slučaju radi o radnom sporu vezano za prestanak radnog odnosa, to je odlučivanje o reviziji dozvoljeno u smislu člana 407. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11 ... 10/23) Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena neka druga bitna povreda postupka.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na poslovima ... u pogonu „Jama“. Tuženi je tužiocu rešenjem ... od 17.06.2020. godine otkazao ugovor o radu zbog povrede radne obaveze u smislu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, člana 178. stav 1. tačka 9. Kolektivnog ugovora i člana 12. stav 1. tačka 9. Pravilnika o radnoj disciplini i ponašanju zaposlenih, kao i zbog povrede radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu i člana 179. stav 1. tačka 29. i člana 13. stav 2. tačka 29. Pravilnika o radnoj disciplini i ponašanja zaposlenih kod tužnog. Tužiocu kao zaposlenom je stavljeno na teret da je dana 18.05.2020. godine za vreme rada u smeni od 15 do 23 oko 20.30 časova između pumpne stanice „Plave vode“ i parkinga pokušao da otuđi sedam ankera dužine 1,5m u čemu je sprečen od strane zaposlenih - interventnog tima „Ineks plus“ doo Beograd koji su vršili kontrolu i sačinili potvrdu o izvršenom pregledu lica i stvari koje nosi sa sobom, kao i vozila. Utvrđeno je da je tužilac prethodnog dana radio na pumpnoj stanici „Plave vode“ kada je upao u kanal koji je bio otvoren, dubok 1m a koji nije obezbeđen a mesto oko kanala je mokro i klizavo. Obavestio je BB i VV da će uzeti određene ankere - sedam komada iz radionice da stavi na predmetni otvor preko koga bi se stavila šperploča radi obezbeđenja činjenici da je predmetna jama bila neobezbeđena upoznati su i svedoci GG - komandir voda obezbeđenja kod tuženog, DD - poslovođa mašinskog održavanja kod tuženog te ĐĐ - zamenik rukovodioca pogona „Jama“ a što su svedoci potvrdili u toku parničnog postupka.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju nižestepeni sudovi su zaključili da tužilac nije izvršio naznačenu povredu radne dužnosti predviđene Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radnoj disciplini i ponašanju zaposlenih. Iz radionice, a o čemu je bio upoznat i svedok BB uzeo je sedam ankera dužine 1,5 m sa ciljem da ih postavi na neobezbeđeni otvor kod pumpe, s tim što je rekao da kasnije treba da se na te ankere stavi i šperploča radi zaštite da neko ne bi upao i povredio se. Kako tuženi nije pružio druge dokaze da je tužilac to uradio u nameri da prisvoji naznačene ankere, to je sud usvojio tužbeni zahtev tužioca, poništio rešenje o otkazu i tužiocu na ime štete dosudio 6 zarada, obzirom na činjenicu da tužilac nije tražio da bude vraćen na radno mesto.

Po oceni Vrhovnog suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjeničino stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo. Naime, citiranim propisima tj. članom 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost i njegovo ponašanje s tim da taj otkaz mora biti u smislu dokaza da je radnik svojom krivicom učinio opisanu povredu radne obaveze kao i osnov za davanje otkaza. Kolektivni ugovor (član 12. stav 1. i tačka 9 Pravilnika o radu) upućuju na odredbe Zakona o radu. Prema članu 179. stav 3. tačka 8. ZR-u propisano je da radniku može biti dat oktaz ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Kako tuženi nije dokazao da je tužilac učinio naznačenu povredu radne obaveze i povredu radne discipline, jer nije dokazano da je imao nameru da naznačene ankere prisvoji, to su pravilno postupili nižestepeni sudovi kada su usvojili tužbeni zahtev tužioca.

Navodima revizije ne dovodi se u pitanje pravilnost pobijane odluke. U suštini u reviziji se navode isti oni razlozi koji su istaknuti u žalbi a koje je drugostepeni sud cenio.

Pravilna je i odluka suda o troškovima postupka.

Shodno iznetom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković